
Za PSŽ to je Minhen, za Novaka, Pariz je teniski raj
Vreme čitanja: 8min | ned. 01.06.25. | 13:13
"Ovde je raj". Naslovnica dnevnika Ekip, prvog junskog dana leta 2025.
Razdragana lica igrača prvaka Francuske u fudbalskom delirijumu, momenat kada kapiten Markinjos podiže pehar i kada se na momke u plavim dresovima sručilo na tone zlatnih traka i konfeta, u znak konačne proslave pokoravanja fudbalske Evrope.
Škljoc na fotoaparatu, koji je ovekovečio istorijski momenat pariskog kluba, posle decenijske težnje nove uprave da dosegne ovo parče raja.
Izabrane vesti
Može se reći da je raj i na zapadu Pariza, ali teniski, crvenkaste boje terakote. Na toj prašini odsanjani su neki veliki teniski snovi. Između ostalih, i Novaka Đokovića, koji je baš nekako u to vreme, kada su legionari Luisa Enrikea marširali na Alijanc areni u velikom stilu, morao da ispuni hirovitu volju organizatora da igra i ne gleda šta se dešava u finalu Lige šampiona.
Mora da se Nole ujeo za jezik, kada je dan pre rekao da se nada da će gledati prenos finala. Ameli Morezmo i njeni drugari iz "ofisa" na Rolan Garosu, imali su drugačiju ideju. A kako su drugačije u marketinškom smislu i mogli da pariraju grandioznom sportskom događaju u Nemačkoj, a da iz šešira ne izvuku svog najjačeg aduta? Tako je šampionski pedigre Novaka Đokovića, u ovom slučaju, bio krivac što nije mogao da direktno gleda finale. Jedino je Novak mogao da natera nečije brze prste na daljinskom upravljaču da se sa meča Lige šampiona, makar koji momenat prebaci na dešavanja na Šatrijeu. Ostali? Nema šanse!
I sada imamo formulu Australijan Open - Rolan Garos 99:99. Novak je na pragu jubilarne, 100. pobede na pariskom slemu i za nju će igrati protiv Kamerona Norija. Razlika je u titulama, dok ih u Australiji ima 10, u Parizu ih je tri, ali ko sme da kaže da neće doći do četvrte?
Kako je bilo u Minhenu, tako i u Parizu. S tim što je ulogu Intera, na događaju na Rolan Garosu imao Austrijanac Filip Mišolić. Ni kriv, nu dužan, 23-godišnji momak iz Graca mogao je da bude samo posmatrač Novakovog rutinskog prolaska među 16 najboljih u Parizu, kao što su u onom paralelnom, fudbalskom univerzumu, igrači Intera bili nemi svedoci trijumfalnog plesa Enrikeovih majstora.
Posle gustog prvonedeljnog sita u Bulonjskoj šumi, u čijoj su se mreži zaustavila neka krupna teniska zrna, poput bivših finalista Stefanosa Cicipasa i Kaspera Ruda ili člana Top 4 Tejlora Frica, od vodećih deset na svetskoj listi preživelo je njih sedam, među kojima je Đoković sa ubedljivo najviše iskustva, što bez obzira na njegove pozne teniske godine, nikako ne bi trebalo smetnuti s uma.
Ako su Janik Siner i Karlos Alkaraz, aklamativno proglašeni za prve favorite turnira, onda su mnogi posle tri Đokovićeva nastupa morali da se barem počešu po glavi, jer biće da je najbolji svih vremena, konačno ove sezone pronašao onu svoju staru, šampionsku žicu. A vratio mu se i apetit za pobedama, osmeh na lice. Poneki žulj na stopalu podseća da nije više u nekadašnjem ritmu mečeva i da je stres svakako prisutan, ali to nije nešto što će ga sprečiti da počevši od ponedeljka, krene u drugi deo "misije 25", za čije ostvarenje možda ima najveće šanse baš u Parizu.
Ukrštaju se koplja brojnih teniskih analitičara ovih nedelja oko toga, gde Novak ima veće izglede da dođe do svog 25. grend slema. Ako se mnogi šampioni slažu da je on još u stanju da to uradi, gledišta im se razilaze po pitanju turnira - dok neki tvrde da je sporija šljaka sada po meri nešto sporijeg Novaka, drugi i dalje tvrde da kratki i brzi poeni, uz manji utrošak snage, daju mu najveće izglede u kraljevstvu Vimbldona.
Novak je praktičan, otuda su mu grend slem turniri sada, kada je oduvao 38 rođendanskih svećica, prioritetni. Da, možda nije blistao u prvih nekoliko meseci sezone, ali uspeo je da se vrati. I sada niko nema pravo da ga tek tako otpisuje. Prosto jer i motivi nisu bili isti, a Novak se svakako štedeo i za najveće teniske događaje.
Nije tako retko da čujete Novaka da priznaje da je negde pogrešio. Tako je nedavno, rekapitulirajući neke od proteklih sezona, došao do zaključka da je njegov bivši trener, Goran Ivanišević, koji je pre nekoliko dana i zvanično potvrđen kao novi trener Stefanosa Cicipasa, bio u pravu pre samo nešto više od godinu dana.
"Postoje momenti kada mislite da ste neke stvari mogli da uradite drugačije. To mi se desilo 2023, posle tako uspešne sezone koja je bila jako duga i u kojoj sama osvojio tri grend slema. Sa tim peharima i mestom broj jedan u 35. godini, dobio sam i nagradu za najboljeg sportistu i sve je bilo prelepo. A onda sam jednostavno prebrzo krenuo u novu sezonu. U tenisu je sezona najduža od svih globalnih sportova. Nema pauze. Počinje 1. januara i završava se krajem novembra. To znači da ako igrate celu sezonu, što ja sad ne radim, ali čine mnogi drugi, imate samo nekih mesec dana da se spremite za novu sezonu. Ja sam počeo tu 2024. prerano. U to vreme, Ivanišević je bio moj trener i sećam se da se nije slagao sa tom mojom odlukom. Želeo je da krenem tek nešto pred Australijan open, imajući u vidu koliko je moja sezona bila intenzivna. Bio je u pravu. Bio bih bolji da sam više odmarao, da sam počeo da treniram neposredno pre Melburna i krenuo odatle. To je primer gde sam mogao da odlučim drugačije, ali nisam. U redu, sve se desilo s razlogom i stigao je taj umor. Nisam imao vremena da odmorim i da napunim baterije, odmah sam uskočio na prvi grend slem. Došao sam do polufinala i izgubio od Sinera. Taj dan sam samo fizički bio na terenu, mentalno sam bio potpuno odsutan. Posle sam shvatio da nemam više energije", priznao je Đoković.
Pariz, sada - Novak izgleda drugačije. Ekonomičnije. Igrao je taman koliko treba za prvu nedelju, "doziranije". Strpljivije. Nije ga protiv Mišolića izbacila iz koloseka serija od devet propuštenih brejk lopti zaredom u prvih šest gemova. Došla je deseta i tu se sve prelomilo. Nije više bilo povratka nazad, videli smo toliko puta isti film, kada Novak otvori protivnika i onda samo rutinski privodi meč do kraja. Ali prva nedelja bila je samo prva polovina, ostala je ona druga, izazovnija.
Iskakanja iz šina pojedinih visoko rangiranih nosilaca, nekako su iskristalisali moguć rasplet u završnici turnira, tako da bi sada, ako ne bude još nekih iznenađenja u četvrtfinalu mogli da gledamo sledeće mečeve: Siner - Drejper, Zverev - Đoković, Muzeti - Tijafo i Pol - Alkaras.

Novaka prvo čeka osmina finala i ponovo motivisani Britanac Kameron Nori, veliki teniski borac, kog je Đoković nedavno dobio u polufinalu turnira u Ženevi. Pet puta su igrali, svaki put je Srbin izlazio kao pobednik i za očekivati je da tako bude i sada.
Nekada može da bude nezgodno kada sa istim igračem igrate ubrzo na dva turnira, ali Novak je u takvim situacijama bio mnogo puta i veoma dobro zna kako da se ponaša i sada, znajući da će Nori verovatno pokušati da ispravi propuste iz Ženeve, iako se igralo na drugačijoj nadmorskoj visini, gde su loptice išle brže nego što je slučaj u Parizu.
"Kameron je u dobroj formi. Mučio se pomalo proteklih godina, ali polako se vraća na mesto na kojem zaslužuje da bude. U svakom slučaju biću spreman za bitku", obećao je Novak.
Druga nedelja na Port D'Otoju biće svakako interesantna i zbog Karlosa Alkarasa, branioca trofeja, koji je u prva tri susreta ispustio dva seta, po jedan u mečevima sa Fabijanom Marožanom i Damirom Džumhurom. Dok je Janik Siner iz meča u meč igrao sve bolje i pojačavao nivo svoje igre, mladi Španac kao da još traži taj šampionski ritam, kojim je dominirao protekle godine, kada je uspeo da u dva meseca uradi nešto što se nije dešavalo tako često - osvoji takozvani "Čenel slem", tačnije trijumfuje na Rolan Garosu, a potom odmah i na Vimbldonu.
Svakako, reči Džona Mekinroa, kako će "biti iznenađen ako Džek Drejper ne osvoji barem nekoliko grend slem titula", ne bi trebalo shvatiti kao pucanj u prazno. Momak iz Londona je ove godine jedna od najblistavijih zvezda ATP karavana, i posle titule u Indijan Velsu u martu i naglog uspona na peto mesto svetske rang liste, pokazuje da to nije nimalo slučajno. Drejperov forhend, koji je Matsa Vilandera podsetio na Rafaela Nadala, konstatovao je da po tome podseća više na špansku školu tenisa, te da mu se čini da nije daleko od osvajanja i slem prvenca.

Ove reči, Siner bi morao da uzme u obzir jer će Drejper biti daleko najveća prepreka na koju je do sada naišao u Parizu. Ovaj meč mogao bi da bude prava poslastica, posebno ukokoliko Britanac bude u svom najboljem teniskom izdanju. Pošto je mlađanog Žoaa Fonseku, od strane brojnih komentatora unapred proglašenim za novo tenisko čudo, podsetio da mora još mnogo da radi, svoj fokus je usmerio ka Sineru. To je meč koji će pokazati dokle je stigao Britanac u svom razvoju, te da li u njemu zaista ima grend slem materijala kako bivša dva broja jedan, Vilander i Mekinro, sve češće naglašavaju.
Ne bude li zatreperila Drejperova zvezda na nebu iznad Pariza, ili kojim slučajem ona Aleksandera Zvereva, izvesno je da će se završnica turnira svesti na, u poslednje vreme, standardnu partiju pokera, čiji će akteri biti jedini igrači sa grend slem titulama - Siner i Đoković s jedne, i Karlos Alkaras s druge strane.
To jeste teniski raj, ali još jedan dokaz da smo zašli u eru mladih šampiona, među kojima je i dalje poseldnji Mohikanac jedne fantastične ere, Novak Đoković.
Ne zaboravite, od leta 2024. i onog šampionskog drhtanja palca na Olimpijskim igrama i suza radosnica u očima, nije prošla večnost. Novak je ovih dana nagovestio da je u stanju, barem još jednom, da sličnu magiju ponovi.