
Neki novi klinci: Dobili smo Uroša Mitrovića i Mateju Dodića
Vreme čitanja: 4min | pet. 14.03.25. | 09:28
Dalibor Čutura u vatru gurnuo dvojicu mladih levorukih igrača koji su bili “Iks faktor” kada se lomilo u velikoj pobedi protiv Španije u Kraljevu. Imaju Orlovi budućnost
Srbija ima budućnost, spoj iskustva i mladosti, prekaljene internacionalce i nove nade za godine koje slede i preporod učmalog srpskog rukometa koji je uvek u trvenjima, burama, haosu koje prave oni koji treba da budu servis reprezentaciji, a ne glavni akteri na sceni. Drugi put za manje od godinu dana pala je Španija, svetska supersila, doduše selekcija koja je u tranziciji, koja je ispala iz kruga sigurnih osvajača medalja na velikim takmičenjima.
Kao u maju u Novom Sadu, kada je pod komandom Borisa Rojevića pala Furija, ali je malo falilo (gol za penale) da se plasiramo na Svetsko prvenstvo, ovog puta je Dalibor Čutura, vršilac družnosti selektora do dolaska Španca Raula Gonzalesa narednog leta, hrabro preuzeo selekciju sa oročenim mandatom i uveo nove klince koji su dosad samo kucali na vrata najbolje reprezentacije.
Izabrane vesti
Potvrdilo se da imamo osnovu, sedam-osam iskusnih igrača koji su dugo tu, oslonac, ali nam je na prethodnim velikim takmičenjima falilo sveže krvi. Sada smo i to dobili, pa će Raul Gonzales imati dobru osnova da konačno uradimo nešto više na velikom takmičenju. Dejan Milosavljev i Lazar Kukić su motori Orlova, Dragan Pešmalbek je na crti do ludila dovodio odbranu Furije, dok su lavovski deo u odbrani obavaili kapiten Mijajlo Marsenić i Miljan Pušica. Povratak Nemanje Ilića na poziciji levog krila doneo je sigurnost Orlovima.

Sličan je bio meč kao u maju u novosadskom SPENS-u, tvrd, sa jakm odbanama. Teško su se postizali golovi, bilo je mnogo tehničkih grešaka. Nije se umiralo u lepoti, ali cilj je bila samo pobeda s kojom smo se 99 odsto plasirali na Evropsko prvenstvo. U naredne tri utakmice treba nam verovatno jedan trijumf ili osvojena tri boda za vizu za Skandinaviju početkom naredne godine, u Švedsku, Norvešku i Dansku.
Nije imao dan Uroš Kojadinović, nije se najbolje snašao ni Marko Milosavljević na poziciji levog beka, koji je naknadno pozvan posle povrede Milana Jovanovića. Lazar Kukić je držao sve konce igre u svojim rukama, davao golove, koristio prazan prostor, koristio je svoju najbolju stranu, igru “dva na dva” sa pivotmenom Draganom Pešmalbekom koji je bio nezaustavljiv u većem delu meča.
Miloš Kos se vraća, postigao je neke bitne golove kada je trebalo da se “izmisle” pogoci u situacijama kada preti pasivan napad. Ipak, “Iks faktori” na ovom meču bili su mladi levoruki Mateja Dodić i Uroš Mitrović.
Vranjanac je dugo jedan od najboljih, ako ne i trenutno najbolje desno krilo u Superligi Srbije, perjanica Metaloplastike, od naredne sezone igrač Zagreba. Bio je deo Orlića koji su osvojili jedinu medalju za Srbiju u mlađim kategorijama, bronzu 2022. na Evropskom prvenstvu u Portugaliji, da bi sledećeg leta bio četvrti na svetu.
Momak rođen 2003. godine ima paklenu konkurenciju na desnom krilu, sigurno najjaču u našoj selekciji. Dobio je prednost u odnosu na iskusnije Bogdana Radivojevića, Vukašina Vorkapića i Aleksu Tufegdžića (nameće se i odlični Lazar Anđelković iz Partizana). U prvih pola sata igrao je iskusni Darko Đukić, ali je Dodić u nastavku dobio šansu i iskoristio je na najbolji način. Odličan je bio i početkom godine na Kupu Karpata i prijateljskim mečevim sa Mađarskom, nametnuo se. Nije mu ruka zadhrtala u ključnom trenucima, dao je po gol iz kontre i krila, uz dva sedmerca i potvrdio da je budućnost srpskog rukometa.
Mladi Vrbašanin Uroš Mitrović je veliki potencijal. Desni bek, rođen 2004. godine, bio je pravo otkrovenje Dalibora Čuture u Kraljevu. Nije išlo Uroša Kojadinovića i Jovicu Nikolića, rukometaš Tuluza je ušao u finišu. Injekcija samopouzdanja bio mu je gol sa svoje polovine, kada su Španci igrači “sedam na šest”, bez čuvara mreže. U kratkom vremenskom periodu je postigao još dva gola, bio iznenađenje za Špance, i trasirao put ka velikoj pobedi u Kraljevu.
Kao klinac je Mitrović skrenuo pažnju na sebe, odvela ga je kao golobradog mladića Visla iz Plocka, ali je dugo lutao, nije dobijao šansu. Branio je i boje austrijskog Bregenca, a skrasio se u Tuluzu, gde radi sa najbiljih srpskim trenerom Danijelom Anđelkovićem. Proteklo leto je igrao sa juniorima Srbije koji se nisu proslavili na Evropskom prvenstvu u Sloveniji.
Miloš Kos, Mateja Dodić, Uroš Mitrović, Simo Šijan, uz Stefana Dodića, koji nije bio u protokolu za meč u Kraljevu, zatim Luka Rogan, Nikola Zečević, Ognjen Cenić, uz nešto starije Jovice Nikolića i Uroša Kojadinovića, to je novi talas srpskog rukometa koji bi trebalo da nosi reprezentaciju u narednoj deceniji.
Nije krio oduševljenje Dalibor Čutura igrom svojim izabranika.
„Još uvek sam pun emocija posle ovakve utakmice protiv Španije. Ostavili su me bez reči. Ponosan sam na sve svoje igrače – mladi su bili neverovatni, baš kao i oni najiskusniji. Ovo je veoma važna pobeda na našem putu ka Evropskom prvenstvu i verujem da će nam ovo biti velika motivacija za meč u Španiji”, istakao je Čutura.
Jedan od najiskusnijih, Nemanja Ilić, rekao je da je Srbija ovim trijumfom dokazala da može da se nosi sa najvećim reprezentacijama.
”Znali smo da će biti teško, ovo je naša najvažnija utakmica u grupi i neverovatno važni bodovi. Svi smo zdravi i verujem da će nam ovakva igra i pobeda biti veoma važna za samopuzdanje i da možemo da im se osvetimo za poraz u gostima prošle godine”, istaklo je levo krilo Tuluza.
U nedelju u Sjudad sledi revanš. Bitno je biti što bolje plasiran, po mogućstvu i sa prve pozicije jer bismo onda bili u jačem šeširu na žrebu za Evropsko prvenstvo.