
Idealnih 11 Ranka Stojića: Ovo što Rodri danas igra, to je u Zvezdi bio Pavika; oko Mitra nemam dilemu
Vreme čitanja: 7min | sre. 28.05.25. | 08:15
„Kada bismo gledali sve igrače, i sve komponenete, igračke i ljudske, Moca Vukotić bi mi bio broj jedan"
Na prvi segment velike ankete Mozzart Sporta povodom 80. rođendana Crvene zvezde i Partizana stavljena je tačka. Novinari su dali svoj sud, izglasali idealnih 11, pa su sada, kako je i najavljeno, na redu bivši asovi i funkcioneri - njih 160 ukupno, po 80 sa obe strane. Simbolika. Narednih nedelja imaćete priliku da vidite kako su birala neka od najvećih imena beogradskih velikana, kao i njihova obrazloženja.
Podsetimo, pošto i druga ’etapa’ bude završena, pošto saberemo glasove i dobijemo još jedan Zlatni tim, sledi vrhunac cele priče - glasanje publike putem ankete na našem portalu. Pre toga, baza fudbalera biće sužena na osnovu glasova struke, a igrači klasifikovani po pozicijama. Kao neka vrsta predigre, biće organizovan i izbor idealnih 11 večitih rivala u 21. veku.
Izabrane vesti
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka važio je za jednog od najboljih golmana u SFRJ. Počeo u Iskri iz rodnog Bugojna 1976, a u Partizan stigao kao veliki talenat iz tadašnjeg beogradskog zonaša Zvezdare 1979.
Prvu šansu dobio u martu 1981, da bi već u junu branio svoj prvi večiti derbi. Krcata Marakana, Zvezda slavi titulu - on spušta rampu. Rezultat 1:1.
„Mislim da su imali jedno sedam-osam šansi. Pižon, Dule i ta ekipa. U četiri od pet novina dobio sam desetku. Bila i jedna devetka“.
Prvi golman crno-belih postao je iste godine, na jesen. U šampionskoj sezoni 82/83 delio je minutažu sa Radetom Zaladom, da bi potom ponovo postao nezamenjiv.
I taman kada je zakucao na vrta državnog tima, odlučio je da se preseli u Zagreb - obukao dres velikog rivala Dinama, što su mu Grobari ozbiljno zamerili.
Na Maksimiru je proveo tri godine, posle čega je napustio Jugoslaviju. Nastupao za nekoliko belgijskih klubova (Lijež, Šarlroa, Antverpen...) i napravio pristojnu internacionalnu karijeru.
Ranko Stojić (66) je, kako i priliči najboljem fudbalskom analitičaru u Srbiji, do detalja obrazložio svoj izbor igrača u velikoj anketi Mozzart Sporta povodom 80. rođendana večitih rivala.


„Oba tima stavio sam u sistem 4-1-2-3. Tako se godinama igralo u velikoj Jugoslaviji. Posle smo mi otišli u dekadenciju, kopirajući Nemce s onim ’mandekerima’ i liberom, sredinom devedesetih. To nije bilo priridno za srpski profil igrača“.
„Gledao sam da mi igrači u timu budu kompatibilni jedni s drugima, po talentu, igrački, da mi tim bude koncipiran tako da bi mogao da bude takmičarski“...
Stojić je krenuo od idealnih 11 Crvene zvezde...
„Mnogi će verovatno staviti Bearu. Ja ga nisam gledao, zato ga i nisam uzimao u razmatranje. Ali i bez njega bilo je mnogo dobrih golmana u Zvezdi. Dujković je jedan od najboljih. Po čemu? Po svemu. Po nekoj golmanskoj harizmi, mirnoći, uticaju na tim... Pogotovo na odbranu. To pamtim još kao klinac. Imao sam u užoj konkurenciji Diku starijeg, Olju Petrovića... Na kraju sam se ipak odlučio za Milana Borjana. Olja mi je u zagradi, kao alternativa“.
Bekovi?
„Zoran Jelikić i Sloba Marović! Jelikić je prototip modernog beka. Visok, vižljast, brz, pojavljivao se stalno na protivničkoj polovini; odlična tehnika, centaršut. Mnogo golova je Zvezda dala posle njegovih prodora. Bilo je dosta dobrih igrača na toj poziciji, međutim on mi je najkompletniji. E sad, ovi levo su malo problem kad je Crvena zvezda u pitanju. Nekako mi je Marović najbliži idealnom timu. Ranije je bio Žika Jevtić, ali to je desna noga. Ustvari više desna nego leva... Posle ’91 - tanko. Ne vidim tu nekoga ko bi mogao da konkuriše“.


Kako su glasali svi prethodni učesnici velike ankete
Mozzart Sporta možete da pronađete OVDE.
Zanimljiv izbor štopera, dvojica plemenitih defanzivaca - da li bi to moglo da funkcioniše?
„Mislim da bi se savršeno dopunjavali, jer Belodedić je imao dobru defanzivu. Odličan jedan na jedan, čitao igru. Da ne pričamo o inteligenciji i pravim odlukama u svakom trenutku. Bogićević, s druge strane, leva noga, mirnoća, klasa igrač, preteča ovih modernih štopera što ulaze u igru. To ti je ovo što Siti igra... To radi i Inter, samo sa trojicom. Kažem, gledao sam da izaberem tako da budu dobar sklop. Njih dvojica bi sigurno bili sjajan tandem“.
Palo je potom još jedno poređenje sa Mančester Sitijem...
„Ovo što danas igra, na primer, Rodri, to je u Zvezdi igrao Miroslav Pavlović. Prava šestica. Igra po širini, oduzima loptu, pravovremeno odigrava... Najzaslužniji za balans ekipe. Jer u Zvezdi je uvek bilo ofanzivno, ispred njega bili desno Karasi, levo Aćimović. Obojica više igrali ka napred. Jesu radili odbranu, ali Pavika je bio zadužen za taj balans“.
„U mom idealnom timu poludesno u odnosu na Pavlovića ide Vlada Jugović. Tu nema šta da se priča - volumen, i defanzivni i ofanzivni, svuda na terenu, da ugrozi gol, da postigne gol... Kad bi gledao sve na terenu, možda najkompletniji igrač. Polulevo ide Piksi Stojković. Šta god ko mislio, igrački on je top, tu nema spora. Desno skroz Dejo, i levo Džaja“.
Koji je kriterijum bio za centarfora?
„Tu sam imao največi problem da se odlučim. Mnogo dobrih napadača je igralo u Zvezdi. I Filipović i Pančev... Meni je nekako Dule Savić broj jedan. Za tim, pre svega. Izuzetno dobar realizator, a u isto vreme puno radi za ekipu. Dobra glava, vuče te napred, leva noga fenomenalna... Završava iz prve“.
Puno se priča o tome ko bi mogao da se prilagodi modernom fudbalu, ko ne bi. Kakva je vaša procena za ovaj vaš tim Zvezde?
„Mislim da bi svi mogli da igraju danas, bez problema“.
Ko su bili prvi igrači ’ispod crte’, zbog koga vam je najžalije što nije ušao u najbolji tim?
„Ne mogu jednog, evo dvojica - Zoki Filipović i Darko Pančev. Ali mogao bih tu sad alternative da imam za mnoge pozicije. U zagradu kod Jugovića - Karasi. Kod Piksija - Kule Aćimović... Na Pavikino mesto teško da bi neko mogao da dođe od srpskih igrača. Boljih od njega sigurno nema, ne samo u Zvezdi, nego generalno“.
Trener?
„Ljupko Petrović je moj izbor. Ali praktično egal sa Miljanićem. Miljan nije opcija B, nego 1A. Branko Stanković je isto tu negde. Zašto Ljupko? Osvojio je ono što je najteže bilo osvojiti, kao da danas osvojiš Ligu šampiona“.
Za mnoge je izbor golmana Partizana najlakši. Za vas?
„Šošića se pomalo sećam iz vremena dok je igrao. Kasnije sam imao prilike da ga upoznam dobro, pošto me je trenirao. Branio za reprezentaciju sveta, šta dalje da pričamo“.
„Desnog beka sam tražio između Batice Mirkovića i Miše Radakovića, a kod štopera sam gledao da iskombinujem brzinu, inteligenciju, snagu. Nenad Stojković i Velibor Vasović su po meni idealan par“.
„Levo sam stavio Radomira Antića. Najveća konkurencija, po meni - Fahrudin Jusufi, ali Antić mi je po svemu taj. Leva noga perfektna, izvodio slobodne udarce. On je kao i Siniša počeo visoko, pa je spušten niže. I kasnije kad je igrao u Engleskoj mogao je da igra i jedno i drugo“.
Pandan Miroslavu Pavloviću u Partizanu - Slaviša Jokanović.
„Tako je, Jokan kao osigurač. Sve je imao. Tačnost, sposobnost da vodi tim, inteligentan, miran. On mi je broj jedan za tu poziciju, ispred Ace Trifunovića, koji je, doduše, bio nešto ofanzivniji. Da bi mogao da napadaš, da igraš ofanzivno, treba ti takav igrač - kao Jokan“.
Kod vas Predrag Mijatović je nešto niže nego što smo navikli...
„Peđa i jeste bio osmica. Tako da ga stavljam u vezni red. Nikad on nije bio klasična ’devetka’. Devet i po da, ali baš ’devetka’ - ne. Da je formacija 4-4-2, bio bi mi uz tog klasičnog centarfora. U ovom sistemu, mislim da mu je ovo najbolja pozicija“.
Imali ste prilike da gledate Galića?
„Najmanje od svih, međutim to što sam video - vrhunski! Jedan na jedan, jedan na dva. Asistencije, golovi... I ne samo ovde, nego i na ozbiljnijem nivou, kad je otišao u Evropu“.
Mnoge će iznenaditi izbor Aleksandra Mitrovića u idealnih 11 Partizana...
„Ja oko Mitrovića nemam dilemu. Ne vide ljudi koliko on radi za tim. Obratite malo pažnju na defanzivne prekide. Ofanzivno se podrazumeva, najbolji strelac u istoriji reprezentacije. Bilo je tu igrača, mogao je ovde Nenad Bjeković da bude, recimo. Muja Hasanagić. Ili Valok - ali njega nisam gledao“.
Pretpostavka je da ste kod Mitra cenili čitavu karijeru?
„Tako je. Reprezentacija je vrh, a on najbolji strelac. Šta ćeš više. Pritom, još nije završio. Gledao sam i profil profesionalca. Završi se trening, on moli da ostane još malo“.
„I Kežman je mogao tu da bude. Ipak, mislim da je Mitrović kompletniji igrač. Mateja je 60 odsto golovao davao uklizavanjem, sa pet metara“.
Kakvo je sećanje na Mocu?
„Kada bismo gledali sve igrače, i sve komponenete, igračke i ljudske, Moca Vukotić bi mi bio broj jedan. Ja sam njemu govorio šest meseci ’dobar dan’ kad sam došao, persirao mu. I kad sam postao prvi golman. Toliki respekt sam imao. Sve dok mi on nije rekao: Nemoj molim te, tu si sad, naš si“.
U Zvezdi imate Borjana kao predstavnika mlađih generacija, u Partizanu Mitrovića. Sale Ilić nije dolazio u obzir?
„Mnogo dobar momak, ja ga stvarno volim, ali pored Moce Vukotića i Peđe Mijatovića teško. Može kao opcija B, eventualno“.
Najbolji trener crno-belih?
„Na mene je Miloš Milutinović ostavio najbolji utisak. Sa njim smo bili šampioni i vicešampioni. I ljudski i u svakom pogledu zaslužuje da bude na klupi“, zaključio je Stojić.
tagovi
Obaveštavaj me
.png_1728031447449.png)
