
Skok u budućnost
Vreme čitanja: 6min | čet. 12.06.25. | 16:05
Janik Siner i Karlos Alkaras su nas nedavno u pariskom koloseumu, vratili u prošlost, ali su nas nesvesno, uveli i u budućnost
"Nije vreme da se bude umoran. Nije vreme da se odustaje". Reči koje su šampionu Rolan Garosa, Karlosu Alkarasu, prolazile kroz glavu u momentima kada je u finalu, bokserski rečeno bio grogiran, na konopcima.
Gubio je 1:2 u setovima, imao 3:5 u četvrtom i 0:40 na svoj servis. Čuveni "perstići" u publici, već su počeli da se dižu slavodobitno, baš kao 2019. na Vimbldonu, kada se ona gospođa prerano poradovala tituli Rodžera Federera protiv Novaka Đokovića. Tako su se i Sinerovi navijači našli u deža vi situaciji.
Izabrane vesti
No, kraj nije dok se ne odigra i poslednji poen, poslednji udarac. Zakon tenisa. Tačka. Karlos Alkaras je jako, jako dobro znao to, a Siner dobio najtežu lekciju u karijeri. Zamislite, odigrali su ravno 1.433 udarca, poraženi Siner je osvojio 193, a pobednik Alkaras 192 poena.
Šveđanin Mats Vilander, sedeo je blizu terena, na strani na kojoj je bio Siner, kada je vragolasti momak iz Mursije u etu odluke odigrao prehrabar, drzak volej, koji je sve ostavio u čudu.
"Siner me je gledao otvorenih usta, kao da hoće da mi kaže, 'ne verujem šta se ovde dešava", rekao je kasnije Šveđanin u analizi ovog epskog finala, najdužeg u istoriji Rolan Garosa, a trajalo je celih pet sati i 29 minuta.
Preokret je stvarno bio za ne poverovati. I biće da je samo početna sekvenca u jednom dugom rivaltvu koje nam definitivno sledi.
Prošle su dve decenije otkako se teniska planeta podelila na dva pola, na teniski sever i jug, na Federera i Nadala. Serija njihovih kolosalnih mečeva, obračuna na grend slem turnirima, koja nas je uvela u najneverovatniju eru belog sporta, počela je 2005. godine, prvim trijumfom Rafaela Nadala na Rolan Garosu. Od tog pa na narednih deset, zaključno sa sezonama 2006. i 2007. videli smo ukupno 11 grend slemova na kojima su trijumfovali Švajcarac i Španac. Federer osam, a Nadal tri puta i uvek na Rolan Garosu.
Tih 11 slemova zaredom, podeljenih između dvojice tenisera, najduža je serija u Open eri od 1968. godine, i ako Siner i Alkaras nastave kao u poslednje dve godine, mogli bi da ponove uspeh dvojice velikana.
Ljubitelji tenisa primetili su da je ova 2025. godina počela da se "odmotava" kao prethodna. Tačnije, na dobrom smo putu da vidimo reprizu. Počelo je 2024. trijumfom Sinera u Melburnu, potom je Alkaras vezao "Čenel slem" peharima na Rolan Garosu i Vimbldonu, a nastavio Janik pobedom na US Openu.
I ova godina ide istovetno, Italijan najbolji u Melburnu, potom Španac brani pehar u Parizu, i lako može da se desi da Alkaras opet slavi u Londonu, a Siner u Njujorku. Njih dvojica su već odskočili u odnosu na sve ostale, da čak ni Novak Đoković, najveći igrač svih vremena, ne uspeva više da poremeti taj duopol, jer je bez grend slema u poslednje dve godine.
Šest trofeja zaredom, podeljenih između dvojice tenisera, imali smo već nekoliko puta u Open eri. Federer i Nadal uspeli su to još jednom, od Rolan Garosa 2008. do Vimbldona 2009. Moglo je lako da se desi da imamo i "sedmicu", da Huan Martin del Potro u Njujorku 2009. nije prekinuo dominaciju Federera koji je vezao pet uzastopnih titula na Flašing Medouzu.

Šest slemova zaredom vezali su Federer i Nadal takođe i 2017. i 2018. iskoristivši povredu Novaka Đokovića da se opet nakratko vrate u fokus. Međutim, videli smo to i 2022. i 2023. kada su tako nešto uradili mlađani Alkaras i Novak Đoković.
Druga najjača sekvenca, bila je devet vezanih titula Đokovića i Nadala, u periodu od Rolan Garosa 2010. do istog turnira 2012. godine i ponovo, od Rolan Garosa 2018. do istog turnira 2020. Bilo je to vreme njihovih osvajanja slemova, Španac je uzeo pet, a Srbin četiri, jednako kao i u drugoj sekvenci.
Nema dileme da je na pariskoj šljaci, tamo gde je upravo stopalo Rafaela Nadala ovekovečeno u postavljenoj plaketi na terenu stadiona "Filip Šatrije", udaren pečat na novo rivalstvo federerovsko-nadalovskog tipa. Gde po temperamentu Siner više podseća na Švajcarca, a Alkaras, logično, na svog idola i sunarodnika Nadala.
Možemo reći da je ovo pravi blagoslov za tenis, u momentu kada teniska simfonija, priča o nestvarnim dostignućima večite trojke, koja je među sobom podelila čak 66 grend slem titula, polako odlazi u fejd-aut.
Pitanje koje se postavlja, pošto se prašina na pariskom "ratištu" slegla, jeste sledeće - mogu li Siner i Alkaras da odvedu tenis na još viši stepenik od onog na koji su ga doveli Novak, Rodžer i Rafa? Da ne zaboravimo, to su stratosferične visine, a tamo gde se želi otići, gotovo je nemoguće ljudskom rodu.
Ima već in onih koji misle da je tako nešto moguće i da su Italijan i Španac, podigli brzinu tenisa već na viši stepen u odnosu na slavne prethodnike.
"Alkaras je najbolji igrač svih vremena!", nije ni trepnuo Boris Beker ispalivši tako nešto u svojoj najnovijoj emisiji "Žuta loptica".
"Varijacija, snaga, osećaj za lopticu, ne znam nijednog igrača u istoriji da je imao takvu kombinaciju. I još je u sedmoj brzini. Za mene, on je genije. Kada je sateran u ćošak, izazvan, kada je motivisan, nalazi novi nivo koji nema nijedan igrač na svetu", sipa komplimente Nemac.
Boris se nikada nije libio da pušta "rakete" od izjava, takav je bio i na terenu, hrabar, neustrašiv jurišnik na mrežu, takav je i kao analitičar. Možda u tim izjavama ima i doze sračunatog marketinga, želje da se napravi oštar zaokret u odnosu na jednu veličanstvenu eru. Možda.
Ali i Džon Mekinro, jednako harizmatičan i lucidan, kao da ide istim stopama. Big Mek, taj teniski šoumen i večita prznica belog sporta opisao je rivalstvo u koje smo zašli, između Sinera i Alkarasa, kao nekada između muzičkih divova, Bitlsa i Rolingstounsa.
"I jedan i drugi imaju jedinstvene elemente. Karlos je najtalentovaniji igrač kog sam ikad video da drži reket. Janik nije daleko iza. Alkaras je mudriji, Siner konstantniji. Šokiran sam zvukom loptice posle udarca Sinera, nikad nisam čuo ništa slično. Karlos je najveći poklon koji smo mogli da dobijemo posle velike trojke. I jedini je igrač za kog bih platio kartu da ga gledam", rekao je Mekinro i dodao.
"To vam je kao da birate između Bitlsa i Stounsa. Stounsi su bili ponekad nepredvidljivi, ali Bitlsi sun ponekad bili bolji. Pričamo o bendovima koji su kao Janik i Karlos u tenisu, ispisali istoriju".
Federer i Nadal su u Sinerovim sadašnjim godinama (23) imali četiri, odnosno šest grend slem titula, Novak Đoković jednu. Siner ih ima tri, Alkaras koji je godinu dana mlađi već ima pet. Procenite na kom smo tragu. Ne budu li narednih godina imali jače oponente, ko zna dokle će dogurati, posebno ako ih zdravlje posluži i budu dočekali na terenu Đokovićeve teniske godine.
Gde je tu sada najveći nad najvećima? Novak Đoković je, može se reći, kao na kosmodromu - kraj rakete u kojoj su Siner i Alkaras, spremni za lansiranje u novu tenisku galaksiju. Spreman je za jedan kraći put i povratak na Zemlju. Najboljem se ne rastaje od gornjih sfera, zato još gaji nadu da će uspeti da ugasi koji motor špansko-italijanskoj letelici, uzevši na primer Vimbldon.
Ali da će Janik i Karlitos, biti glavno pogonsko gorivo, novi superoktanski spoj svetskog tenisa, koji će žariti i paliti narednih godina, u to smo se već uverili.
Rolan Garos nije se završio tako davno, a Vimbldon posle svega, teško je dočekati.