.jpg.webp)
Železničar je znao zašto želi Ratka Pavličevića: Trofej kao najbolji početak naše priče
Vreme čitanja: 4min | uto. 29.04.25. | 15:36
"Nismo imali pritisak, rasli smo tokom sezone, išli korak po korak", ističe trener Lajkovčanki
Kada je Železničar u pauzi između dve sezone ostao bez šefa stručnog štaba Branka Kovačevića, klub je morao da reaguje i da pronađe adekvatnu zamenu. Na tržištu je tada bio slobodan Ratko Pavličević, stručnjak koji se proslavio i kao trener odbojkašica Crvene zvezde. Znali su čelni ljudi Lajkovčanki tačno šta žele, iskusnog i proverenog stratega koji bi ponovo mogao da ih odvede do trona. A po završetku majstorice finala plej-ofa, svi su saglasni u analizi da je napravljen najbolji mogući potez.
Nekadašnji kormilar crveno-belih je ispunio očekivanja. Bogata biogradija dobila je i dodatni detalj – novu titulu. Ako se i zaroni u prošlost, sportski radnici se izvesno i dalje sećaju perioda apsolutne dominacije tima sa Marakane. Svojevremeno je baš Pavličević od 2010. do 2014. godine osvojio četiri šampionata u nizu.
Izabrane vesti
Radio je u međuvremenu, a po rastanku sa ekipom iz prestonice, u Grčkoj , Švajcarskoj, Severnoj Makedoniji... Pre tri leta je još jednom pojačao "svoju" Zvezdu. Možda drugi mandat nije bio ni blizu berićetan kao prvi. Međutim, povratkom u srpsku odbojku se čekao epilog koji se upravo dogodio u Lajkovcu u ponedeljak uveče, baš oko 20.30 časova.
Verovatno Ratku niko i ne bi zamerio da je sebe istakao kao ključnu figuru u konačnom trijumfu nad Ubom. Po navici, ostao je miran, staložen, profesionalan i zasluge je prepisao onima koji su izneli najveći teret, igračicama Železničara.
"Ne bih uopšte stavljao sebe u kontekst toga kakav je osećaj biti najbolji. Sigurno je lep, jer ovo predstavlja krunu sezone. Pre svega, prvo moram da se zahvalim svima u klubu na velikoj podršci i odbojkašicama koje su takmičenja završili na šampionski način. Aposlutno su zaslužile da budu prvaci države. Mnogima je to i prva titula u karijerama. Iako su mlade, uspele su da se izbore sa brojnim stvarima i detaljima", istakao je Pavličević za Mozzart Sport.
Serija je potrajala, ujedno se i privela kraju tek posle odlučujuće utakmice.
"Nisam imao toliko velika očekivanja, koliko sam imao vere i želje. Sad, da li je moglo da bude i manje od pet mečeva... Tu se pitao i Ub, ekipa koja je projektovana za visoke ciljeve. Možda je slađe doći do titule u majstorici, iako je bilo dosta stresa. Ako je već trebalo ovako bude, onda je definitivno još veće zadovoljstvo".

Prisetio se da je na početku sezonu jedan od glavnih prioriteta bio da klub bude konkurentan za trofeje.
"Svima je u startu želja da se napravi rezultat. Ukoliko ćemo da budemo iskreni, besmisleno je bez toga se i takmičiti. Naravno, opet sve zavisi i od kvaliteta igračica sa kojima raspolažete. Međutim, neophodno je i da se kvalitet pretoči u krajnji rezultat. Nismo imali pritisak, niti bilo kakvo moranje. Rasli smo tokom sezone, išli korak po korak".
Prepoznao je trenutak kada je shvatio da je Železničar sposoban za osvajanje titule. Put do upražnjenog prestola nije vodio utabanom stazom. Štaviše, dogodio se do željenog cilja i bolan poraz od obrenovačkog Tenta u Kragujevcu.
"Negde krajem 2024. ili početkom 2025. godine je bilo primetno da ekipa dosta dobro izgleda na terenu. Tu smo i uhvatili dodatni zalet. Ipak, ono što se desilo u Kupu nikome nije prijalo. To je bio sticaj raznih okolnosti. Razlika je i da nas one nisu slomile, već da su poslužile isključivo da se skupi iskustvo i osvoji titula".
Upitan i da li je krunisanje u Superligi značajnije od pehara u Kupu, Pavličević je imao spreman i pomalo diplomatski odgovor.
"Titula jeste bitnija nego uspeh u Kupu, iako nijedan trofej ne treba potceniti. Utakmicu u Kragujevcu smo odigrali iznenađujuće loše. Nije nas pokolebao ni taj poraz od 3:0, nastavili smo da koračamo i kroz pet mečeva stigli do trona.
Svemu je prethodio i izostanak Milene Koprivice. Teška povreda prednjih ukrštenih ligamenata donela je delimično promenljivo raspoloženje u redovima Ćire. Lajkovčanke su se tada oslonile na Ivu Šućurović i Vasju Filipović, uz Arinu Elizarovu, koja u januaru zadužila opremu.
"Kada sam govorio o sticajem nekih okolnosti, upravo sam mislio na Milenu Koprivicu. Njeno odsustvo nas je dosta poremetilo, ali smo nekako uspeli da povežemo redove. Nismo posedovali baš veliki roster, mada smo imali mlađe igračice koje su iznele ono što se posle povrede očekivalo".

Slavlje je samo uveličala brojna publika. Kako je i trener sam priznao, navijači su i pre, a pogotovu tokom finala, uvek pružali nesebičnu podršku.
"Drago mi je da su devojke kao glavni akteri uspeli da animiraju ljude u Lajkovcu, a i šire. Onako vrela atmosfera u majstorici... Nije se dogodila baš odjednom, iako je delovalo spontano. Sve se zapravo dugo gradilo, simpatizeri su još ranije izrazili zainteresovanost za naše utakmice. Na kraju se slavilo zajedno, to je i bio kao neki šlag na torti".
Ono što je i realnost – Pavličević je imao start iz snova u debitanskoj sezoni. Saradnja se nastavlja, obe strane su odavno pronašle zajednički jezik, uz novu, dvogodišnju vernost i poverenje.
"Ovo je najbolji početak naše priče. Moram i priznati da se ne desi baš uvek da se odmah osvoji titula. Neophodno je da tim ima određeni period adaptacije. Ne od nekoliko dana i meseci, nekada je potrebno da prođe i duže vremena. Čak i kompletan olimpijski ciklus. Međutim, ispostavilo se da je u Železničaru trebalo daleko manje", zaključio je Pavličević.
FINALE PLEJ-OFA ZA ODBOJKAŠICE
1. utakmica: Železničar - Ub 3:0
2. utakmica: Ub - Železničar 3:2
3. utakmica: Železničar - Ub 3:0
4. utakmica: Ub - Železničar 3:0
5. utakmica: Železničar - Ub 3:0