
Crna Gora 'nahranila' Srbiju šampionima: Prlainović, Mandić, Vico, red je na Murišića
Vreme čitanja: 4min | pet. 30.05.25. | 17:17
Gotovo da nema greške sa vaterpolistima iz Boke Kotorske
Kada je nasledio Dejana Savića, imao je Uroš Stevanović dve velike želje. Jedna je bila povratak Andrije Prlainovića u državni tim, no nije mu se ispunila, iako je sa ikonom srpskog vaterpola vodio konstruktivne razgovore pre Pariza. Druga je bio Boris Vapenski. Hteo je da levoruki šuter ponovo stane pod srpski barjak, međutim pravila su se u međuvremenu promenila i tako nešto nije bilo izvodljivo.
Ali, ni nakon osvajanja olimpijskog zlata selektor Srbije nije odustao. Pokušaće opet sa Borisom Vapenskim. Levoruki golgeter je igrao za Gruziju u periodu od 2020. Do 2022. godine, ne i nakon toga. Ima želju da ponovo osvaja medalje sa srpskom reprezentacijom. Činio je to pre deceniju i po dok se Filipu Filipoviću na nezgodnoj strani nije priključio Dušan Mandić, sada bi mogao da mu bude podrška, ukoliko stigne odobrenje Svetske federacije vodenih sportova, a Uroš Stevanović čeka 'presudu' i za Nikolu Murišića.
Izabrane vesti
Nadaju se u Vaterpolo Savezu Srbije pozitivnim odgovorima, desetak dana nakon slanja zahteva bi, prema saznanjima Mozzart Sporta, trebalo da stigne povratna informacija. Tada će znati u državnom timu na čemu su, hoće li duo moći da se nađe i na konačnom spisku putnika za Svetsko prvenstvo u Singapuru.
Bez ikakve dvojbe bi Boris Vapenski dao novu dimenziju srpskoj reprezentaciji, jer imala bi i drugog levorukog šutera. No, kako na listi kandidata nema olimpijskog šampiona Nemanje Ubovića, te da su tu od iskusnijih centara Nemanja Vico i Đorđe Lazić, podjednako značajno bilo bi da Nikola Murišić dobije 'zeleno svetlo'.
Boris Vapenski se zimus vratio u srpski klupski vaterpolo, Nikola Murišić je nešto ranije zadužio opremu Radničkog. Dopalo mu se što je čuo od Uroša Stevanovića, konsultovao se i sa Strahinjom Rašovićem, sa kojim je igrao u Egeru, i bio je ubitačan tandem sa Duškom Pijetlovićem na liniji dva metra u sezoni u kojoj je kragujevački klub postao prvak Srbije i regiona.

Veliko poverenje imao je trener Radničkog i selektor Srbije u bivšeg crnogorskog reprezentativca, toliko su 'kliknuli' da ga je poželeo u državnom timu.
Nikola Murišić bi mogao da postane jedno u nizu 'pojačanja' iz Crne Gore. Do sada je Srbije silno profitirala. Gotovo da nema greške sa vaterpolistima iz Boke Kotorske. Andrija Prlainović osvojio je sijaset medalja u kapici sa srpskim grbom. Dva su olimpijska zlata. Dušan Mandić ima jedno više. Na listu olimpijskih pobednika se u Parizu upisao i Nemanja Vico. Tu od igrača koji su vaterpolom počeli da se bave na primorju nema samo Gavrila Subotića.
Iz različitih razloga su birali Srbiju. Crna Gora ju je 'nahranila' igračima koji imaju šampionski mentalitet.
Već pet godina Nikola Murišić ne igra za Crnu Goru. Bio je dva puta na planetarnim šampionatima, međutim, puklo je na relaciji između njega i Vladimira Gojkovića, koga je posle Olimpijskih igara u Parizu nalsedio Dejan Savić.
„Teško mi je palo to što sam ispao iz tima i što neću igrati na Evropskom prvenstvu, ali problem je nešto drugo. Smatram da sam oštećen, da sam zaslužio da budem u sastavu i da su u ovom trenutku preovladale neke druge struje koje nemaju mnogo veze sa bazenom“, rekao je svojevremeno Nikola Murišić za Vijesti i obrazložio odluku:
„Na kraju, odlučio sam da ne budem deo reprezentacije dok je selektor Vladimir Gojković. Ne želim da ovim stavom bilo koga na neki način ucenjujem, već jednostavno mislim da dok je Gojković na klupi ne bih imao isti tretman kao ostali centri“.
To što nije bio na finalnom spisku za taj šampionat nije mu toliko zasmetalo koliko nešto drugo.
„Selektor mi je rekao da smatra da trenutno Stefan Pješivac može više da pomogne timu, što sam i prihvatio. Nije problem ni da narednih 10 godina budem igrač koji će otpasti sa spiska u poslednjem trenutku, to mi se i ranije događalo, ali verujem da to sada nisam zaslužio. Možda nisam odigrao najbolje na turniru u Podgorici, ali sam siguran da odluka da ne odem na Evropsko prvenstvo nije doneta isključivo na osnovu kvaliteta, doprinosa i zalaganja“.

U međuvremenu je i Stefan Pješivac 'odjavio' Crnu Goru, odabrao je da nastupa za Gruziju. I nije jedini koji je promenio sportsko državljanstvo. Goran Grgurević nije išao tako daleko, njegov izborje Hrvatska. Interesatno, svi su centri, kao i Nikola Murišić, čiji slučaj je najsličniji Nemanji Vicu.
Zlatni srpski olimpijac iz Pariza je, takođe, bio nezadovoljan tretmanom.
„Očekivao sam samo da budem na širem spisku, da treniram i kroz to se dokazujem. Želeo sam da znam da neko računa na mene. Od toga nije bilo ništa. Dobio sam šansu na toj jednoj utakmici, a sve što sam posle zamišljao o reprezentaciji Crne Gore bilo je, ponavljam, da budem na tom širem spisku. Mislim da sam zaslužio da barem neko popriča sa mnom, ali niko me nije ni kontaktirao“, ispričao je Kotoranin nakon što je pre sedam godina postao reprezentativac Srbije i dodao:
„Poslednji put bio sam na spisku za utakmicu sa Turskom. Bio sam i na Univerzijadi u Kazanju, gde sam putovao kao treći centar. Posle toga sam razmišljao, pričao sa Savićem i odlučio da ubuduće igram za Srbiju. Mislim da je ta odluka sasvim na mestu“.
Stigne li odobrenje i dokažu li se na pripremama, momci stasali u Boki Kotorskoj bi mogli da budu i tandem Srbije na Svetskom prvenstvu u Singapuru, gde će Delfini pokušati da dođu do prvog odličja na planetarnoj smotri posle osam godina. Od Budimpešte, kada su bili bronzani, nije ih bilo na pobedničkom podijumu.