Bogat, bogatiji, Lejkersi
Vreme čitanja: 4min | pon. 03.02.25. | 08:04
Kako tim iz franšize već više od 60 godina ima igrača koji je generacijski talenat?
Los Anđeles Lejkersi su zajedno sa Boston Seltiksima i Čikago Bulsima simbol NBA lige. Rivalstvo između Lejkersa i Seltiksa je najveće rivalstvo u svetu košarke i ono je aktivno još od 80-ih godina prošlog veka. Čikago se, pre svega zahvaljujući njegovom letećem veličanstvu Majklu Džordanu, svrstava u simbole lige.
Ova tri tima su najzaslužnija za popularizaciju NBA lige širom planete i mnogo su se u košarku zaljubili baš zbog Lejkersa, Bostona i Čikaga. Ono što u 20. veku nije bilo toliko očigledno, ali u sadašnjosti svakako jeste, činjenica je da je NBA liga zapravo liga igrača. Koliko god timovi bili veliki i osvajali po više desetina NBA titula, mi kao ljudi koji volimo košarku zaljubljujemo se zapravo u košarkaše.
Izabrane vesti
Zbog trejda Luke Dončića u Los Anđeles Lejkerse, za koji je do sada i vrapci na grani znaju, nemoguće je ne primetiti da ti najbolji igrač, kako Ameri vole da kažu generacijski talenti, nekako uvek završe u Kaliforniji, tačnije u ljubičasto-zlatnom dresu.
Krenimo redom. Još dok je franšiza bila smeštena u Minesoti za Lejkerse je igrao Eldžin Bejlor, 1960. sledi selidba u Los Anđeles, kada u tim pristiže Džeri "The Logo" Vest i od tog momenta, sa izuzetkom od po nekoliko perioda Lejkersi su u svom rosteru uvek imali igrača vrhunske klase.
POSETI SPECIJALNU NBA STRANICU NA SAJTU MOZZARTBET
Čak i pre Bejlora za tada tim iz Mineapolisa igrao je Džordž Majkan, a on je Lejkersima doneo pet titula. Bejlor nije uspeo da osvoji prsten, ali je pred kraj njegove karijere u ekipu stigao Vilt Čemberlejn, vlasnik bezbroj rekorda i jedini igrač koji je na jednoj utakmici ubacio 100 poena.
Samo godinu dana nakon što se Bejlor penzionisao, Vest i Vilt su doneli titulu u Los Anđeles. Ubrzo su se obojica penzionisala, ali posle samo jedne neuspešne sezone u tim dolazi Karim Abdul Džabar, još jedan centar za koga možete da kažete da je najbolja petica svih vremena i niko vam ništa neće reći.
On ipak nije mogao sam. Zato je novi vlasnik Džeri Bas 1979. odlučio da on izabere Irvina Medžika Džonsona na draftu. Već u prvoj sezoni Medžik i Karim osvojili su titulu, a onda i još četiri tokom osamdesetih kada je i nastalo rivalstvo sa Seltiksima na čelu sa čuvenim Lerijem Birdom i ostatkom družine koja je tih godina igrala u Bostonu.
Posle "Showtime Lejkersa" nastaje novi sušni period tokom kojeg su najveće zvezde u timu Nik van Eksel i Edi Džons, a tu je bio i Vlade Divac. A onda, na draftu 1996. godine Lejkersi odlučuju da trejduju Divca u Šarlot za tada 18-godišnjeg Kobija Brajanta. Tokom leta iste godine kao slobodan agent u Kaliforniju sleće Šakil O'Nil, verovatno i najdominantniji košarkaš u istoriji.
Trebalo je vremena Šeku i Kobiju da postanu nezaustavljiv tandem i pod palicom Fila Džeksona, koji je prethodno kreirao dinastiju u Čikagu sa Džordanom, Lejkersi osvajaju tri vezane titule (2000, 2001. i 2002. godine). Šek je dve godine kasnije napustio ekipu, Kobi je ostao sam, a čak je i on tražio trejd 2007. godine i zamalo je završio ni manje ni više nego u Čikago Bulsima.
Uspeli su Lejkersi nekako i iz ove neugodne situacije da se iščupaju, napravili su trejd sa Memfisom i doveli Pola Gasola, a Kobi je sa Špancem došao do još dve titule 2009. i 2010. godine. Ova druga je zasigurno slađa, budući da je osvojena protiv Bostona i to posle sedam utakmica, a tada su za Seltikse nastupali Pol Pirs, Kevin Garnet i Rej Alen.
Ostali su Jezeraši kompetetivni i u narednim godinama, ali je onda NBA liga zabranila trejd Krisa Pola iz Nju Orleansa u Los Anđeles i tako ostavila Kobija i Lejkerse bez barem još jednog prstena. Snašli su se čelnici ekipe iz Kalifornije, uspeli su da potpišu Dvajta Hauarda i ubrzo Stiva Neša. Tebalo je da oni zajedno sa Kobijem i Gasolom obraduju navijače Lejkersa, ali su povrede učinile svoje i ta ekipa nikada nije zasijala kako se očekivalo.
Povrede su obeležile kraj Kobijeve karijere. Gasol je otišao u Čikago, Hauard u Hjuston, a Neš u penziju. Ostao je Brajant ponovo sam i nije mogao više da nosi sve na svojim leđima, ali je mogao u poslednjoj utakmici da strpa 60 poena Juti Džez. Otišla je Crna mamba u penziju, a posle dve godine bez prave zvezde, Lebron Džejms je odlučio da donese svoj talenat u Grad anđela. Vrlo brzo je Kralj praktično primorao Lejkerse da mu dovedu pojačanje, oni su ga poslušali pa su sa Nju Orleansom napravili trejd za Entonija Dejvisa.
Ovoga puta liga nije zabranila tejd Lejkersa i Pelikansa (dok je Kris Pol tamo igrao bili su Hornetsi), pa su Lebron i AD u prvoj sezoni doneli titulu Los Anđelesu nakon 10 godina pauze. Pet godina kasnije dolazimo do jučerašnjeg dana, 2. februara, kada Lejkersi, tražeći način da osvoje još neki prsten sa Lebronom, ali se i obezbede kada možda i najbolji svih vremena ode u penziju, trejduju Dejvisa u Dalas i dobijaju Luku Dončića.
Luka je "him", odnosno, on je taj igrač koji će, kada završi karijeru, vrlo verovatno će moći da stane rame uz rame sa svim legendama koje su nosile dres Lejkersa. Luka ima samo 25 godina, igrač je MVP kalibra i već je dokazao da može da predvodi tim do finala, a u Los Anđelesu može da postane ikona NBA lige.
"Rich get richer", kažu Amerikanci, odnosno bogati postaju bogatiji, a u NBA okvirima, Lejkersi su bez dileme najbogatiji.