
Vratio se posle tri i po decenije: Zvone Boban, Dinamova poslednja slamka spasa
Vreme čitanja: 4min | pon. 14.04.25. | 13:06
Veliki dan juče na Maksimiru...
Čekali su ga i dozivali skoro tri decenije. Nije se desilo da igračku karijeru završi kako je bilo prirodno - na Maksimiru, početkom dvehiljaditih - kopačke je o klin okačio u dresu Selte iz Viga - ali zato bi onu funkcionersku, neko će reći najbolje godine za rukovodicoca, mogao da provede u najdražem klubu.
Zvonimir Boban i Dinamo, napokon ruku pod ruku. Od sinoć i zvanično!
Izabrane vesti
"Sve mi je počelo u plavom, teklo u plavom, živi se u plavom. Moja poslednja fudbalska seansa bi trebalo da se završi u plavom, odnosno u Dinamu. Nadam se da će tako i biti", kazao je Zvone pre pet dana u izjavi za RTL.
I onda u nedelju slika što je ozarila armiju navijača Modrih: jedna od najvećih legendi Dinama i hrvatskog nogometa u tunelu maksimirskog zdanja, uz reči dobrodošlice predsednika Velimira Zajeca:
"Ljubav prema jedinom klubu ne poznaje granice. Ljubav prema jedinom klubu ne poznaje prepreke. Ljubav prema klubu spaja sve one koji taj klub vole. Pozvao sam našu Plavu legendu da se vrati u hrvatski nogomet, u naš Dinamo. Zvonimir Boban prihvatio je poziv. Zvone, dobro došao kući".
Kako navode hrvatski mediji, Boban će za početak preuzeti funkciju predsednika Uprave, a onda će na dnevni red doći pitanje da li je Dinamo spreman da zbog njega menja Statut, kako bi mu dao najšire ingerencije. Navodno, tako nešto treba očekivati, jer teško da bi sportski radnik takvog autoriteta u renomea prihvatio da dođe kako bez svih potrebnih ovlašćenja.
"Zvonimir Boban je ono što Dinamu danas nedostaje, čovek s iskustvom, čovek, koji se dugo pripremao za ovaj posao, pa se očekuje da je spreman. Da će podići Dinamo iz ponora prema kojem je krenuo, da će doneti novu energiju i ideje", piše Germanijak.
"Ali jasno je, isto tako, da će onog trenutka kad zakorači u klupske prostorije, Boban na svoja leđa preuzeti teret od 100 tona; od neupitne legende postaće čovek sa '100 neprijatelja' čija će se svaka reč posebno vagati, svaki potez dvaput meriti, u svaki pogodak sumnjati, svaki promašaj dodatno potencirati. Jer, to je Dinamo. I neće Boban tu biti izuzetak. Nakon nekoliko dana mamurluka i emocija, ocenjivaće će ga samo po rezultatima".
U tekstu se dalje kaže da je za Dinamovce jednako veliki, ili možda i veći - Zeko Zajec, to najbolje osetio na svojoj koži, pošto je za samo godinu dana prešao put od legende i besmrtnika, predvodnika novog Dinama, do čoveka koji je izgubio autoritet i potrošio sve kredite. Pa i poverenje navijača.
"Da je Zajec zadovoljio očekivanja, ne bi sad dolazio Boban! Dve Dinamove legende, Zajec i Boban ili Boban i Zajec, sad će zajedno voditi Dinamo. Zajec u silaznoj, Boban u uzlaznoj fazi funkcionerke karijere, ali svejedno, ne tako davno, to je bilo nezamislivo. Bilo je - ili jedan, ili drugi".
Hrvatske kolege još primećuju da koliko god je Bobanov povratak na Maksmiri velika i lepa vest, toliko predstavlja opasnost. Jer ako su Zajec i Boban jedine dve klupske legende oko kojih do sada nije bilo spora; kojima su rukovodeće funkcije namenjene 'po prirodi', a nijedan navijač pride ne bi imao ništa protiv da im udeli 'ključeve kluba', onda to znači da je Dinamo ovim potezom iskoristio i poslednjeg džokera.
Zvonimir Boban, zapravo, nema pravo na grešku, na neuspeh. Ili bolje reći, Dinamo više nema nijednog aduta u rukavu ukoliko ova priča ne počne da se razvija kako se očekuje...
"Dinamo, jednostavno, nema sličnu alternativu. 'Džoker zovi' iskorišćen je pre no što je iko očekivao, sad se od Bobana očekuje da spase Dinamo. Na svim razinama", zaključuje Germanijak.
Legendarni as Milana igrao je za Dinamo od 1985. do 1991. godine. U proleće 1990. godine postao je maltene mitska ličnost u hrvatskom javnom mnjenju, kada je tokom nereda na utakmici protiv Crvene zvezde udario policajca kako bi zaštitio navijača Dinama. Bio je jedan od najznačajnijih činilaca istorijskog rezultata Hrvatske na Mundijalu u Francuskoj 1998. Tada je ekipa predvođena Ćirom Blaževićem osvojila bronzu.
Osvojio je titulu omladinskog šampiona sveta sa Jugoslavijom u Čileu 1987.
Pre nekoliko godina radio je u tandemu sa Paolom Maldinijem, u sportskom sektoru Milana. Dobio je otkaz usled javnih kritika na račun tadašnjeg izvršnog direktora kluba Ivana Gazidisa.