
Rađanje Crvene zvezde (III): Priča o žutom dresu
Vreme čitanja: 12min | ned. 16.03.25. | 10:12
Iliti kako je sve počelo...
"Posle osnivačke skupštine OFD Crvena zvezda i njene prve utakmice fudbalske sekcije 4. marta 1945. protiv tima I bataljona II beogradske brigade KNOJ-a (3:0), i žutih dresova, fudbaleri našeg kluba već u prvoj godini osnivanja promenili su dosta kombinacija opreme", pisao je Branislav R. Jocić za 'Zvezdinu reviju' pre desetak godina.
"Zvezdin prvi ekonom Predrag Đajić i rukovodilac prvog tima Kosta Tomašević imali su puno poteškoća oko nabavke dresova zbog opšte nemaštine. Rat još nije bio završen"...
Izabrane vesti
Fudbalski istoričar i čovek zahvaljujućim čijim višegodišnjim istraživanjima je Zvezdina titula iz 1946. pre nekoliko godina ozakonjena, puno se bavio prvim danima crveno-belih, koji su veliku istoriju počeli da pišu kao - žuti. U dresovima Slavije sa Čubure.
"Taj žuti dres nije pao s neba. Navijači su možda tek sad otkrili da je Zvezda te prve utakmice igrala u njemu, jer se fotografije iz tog vremena retko pojavljuju u javnosti. Ja ih u svojoj kolekciji imam oko 40, imam ceo film sa jedne utakmice i sa pojedinih utakmica po jednu, dve, eventualno tri slike”, počeo je Jocić priču za Mozzart Sport.
Dakle, žuti dres na V izraz sa crnim obodom, belim gaćicama i crnim čarapama sa dve tanke žute pruge.
I na grudima crvena petokraka zvezda.
U ranijim godinama provlačila se priča kako je Crvena zvezda, pored stadiona i igrača, od SK Jugoslavija preuzela i crveno-bele dresove. Jocić objašnjava da je to bilo nemoguće, pošto su u savezničkom bombardovanju '44. uništene prostorije na stadionu u kojima je bio ekonomat. Tako će Zvezda na crveno-belu prugastu opremu preći tek za svoj peti rođendan, u proleće 1950.
Istražio je Branislav Jocić kako je i do toga došlo, ali da krenemo o početka...
“Sve zasluge za taj prvi, žuti dres, pripadaju rodonačelniku Crvene zvezde Slobodanu Ćosiću, predratnom igraču BSK Slavija. On se u 20. godini, pred sam rat, povredio. Spuštajući se bobom udario je kolenom o drvo. Zbog posledica morao je da završi igračku karijeru. Celu okupaciju proveo je u Beogradu, radio u gradskoj biblioteci i bio sekretar Slavije”.

Nema puno informacija o klubu u čiju opremu je Crvena zvezda zapravo ‘uskočila’ po osnivanju...
“Slavija u početku nije imala svoj teren. Tad je bilo malo pravih terena u gradu. Bio je jedan na Autokomandi, kod sadašnje stanice ‘tridesetjedinice’, prema Konjarniku. Drugi pored Hrama Svetog Save... To igralište postojalo je sve do šezdesetih godina, dok nije izgrađena Narodna biblioteka. Na ta dva terena Slavija je igrala utakmice. Takmičila se u Beogradskom razredu, bila poseban klub, jedan od najstarijih. Osnovana je 1912. Odmah nakon osnivanja, Danilo Stojanović - čuveni Čika Dača - preuzeo ju je, pa se utopila u SK Velika Srbija. Posle Prvog svetskog rata, SK Velika Srbija (osnovana 1913.) promenila je ime u SK Jugoslavija, a Slavija je obnovila rad. Jedno vreme bila je u fuziji sa Sokom, današnjim BASK-om. Onda se ponovo osamostalila, igrala za vreme okupacije. Egzistirala je sve do pred kraj ’44. godine, dok nisu došli oslobodioci”.
“Slobodan Ćosić za tu prvu utakmicu nije imao od koga da pozajmi dresove, setio se svog bivšeg kluba i otišao kod Dragoslava Škobe Filipovića, nekadašnjeg saigrača i kapitena. Škoba je u tom trenutku bio zadužen za ekonomat. Kod njega su stajali svi dresovi. Na nekim fotografijama vidi se slovo S na grudima. Ono se izgubilo prišivanjem petokrake na dres”.
Jocić podvlači Ćosićev značaj u ‘pionirskim danima’ Crvene zvezde. Zahvaljujući njegovom administrativnom iskustvu i veštini, novoosnovani klub dobio je prvi statut.
“Uz dresove, Ćosa je iz Slavije uzeo pravilnik, koji je imao nekih 28 paragrafa. Prilagodio ga je novonastaloj situaciji u društvu, preko tima USAOS-a smanjio ga na 10 tačaka, a potom na devet. Tako da je Crvena zvezda dobila statut od devet paragrafa i na osnovu njega započela rad. Treba reći da je jedini igrač što je stigao iz Slavije bio Đorđe Mirković. On će po okončanju igračke karijere punih 25 godina biti sekretar kluba”.
“Poklon od Slavije bile su i prve dve lopte, prateća oprema - štucne, kostobrani. Jednostavno, kretalo se od nule, nije bilo nikakve pomoći sa strane. Prvi predsednik, Đorđe Paljić, već u aprilu ‘45. morao je da podigne kredit kod Hipotekarne banke. Tako je Crvena zvezda počela da živi život pod kreditom”.
Žuti dres dobijen od Slavije, Crvena zvezda je nosila dve sezone. Posle toga dolaze mnoge kombinacije - njih više od 20.
”Prvi tim ga je sigurno koristio dve sezone. Imamo trag da je korišćen i tokom ‘48... Na nekim fotografijima vidimo da su i omladinci igrali u njemu, drugi tim takođe. Doduše, u letnje vreme žuti dres nije nošen, jer bio je topliji, sa dugim rukavima. Imao je teksturu kao džemper. Onda bi se vraćao u hladnije dane. U žutom dresu odigrane su neke od najznačajnijih utakmica u tim prvim mesecima, poput one protiv CDKA, 23. decembra 1945. Postoji slika na kojoj se lepo vidi kako ispod žutog dresa igrači nose bele košulje, jer je bilo veoma hladno”.

Jedna od najranijih kombinacija: bela majica, bela košulja, beli šorts, petokraka na grudima...
“Jeste, s tim što nam je Hajduk osporio pravo na petokraku zvezdu. Tvrdili su da su oni taj znak nosili tokom rata. Zato smo u susretima sa njima izbegavali da je lepimo. Ali kad smo igrali prvenstvo Srbije, povremeno smo je stavljali. I tako sve do jula ’46, kad nam je Đorđe Andrejević Kun uradio prvi grb”.
“Šta smo još koristili tih godina... BIla je kombinacija bela majica i plavi šorts, bela majica i crveni šorts, kompletna plava kombinacija – plavi dres, plavi šorts. To ‘lutanje’ pratilo je Zvezdu sve do pedesetih godina... Da, još negde krajem ’48. počeli smo da nosimo i crveni dres sa plavim gaćicama i plavim štucnama. A onda je u zimu, na prelazu između 1949. i 1950, Zvezda bila na Malti, na turneji. Tada je Slobodan Ćosić video prugasti, crveno-beli dres Valete. Posmatrao je jednu utakmicu domaćina i došao na ideju da Crvena zvezda proslavi pet godina od osnivanja u novoj opremi i sa novim grbom. Prugasti crveno-beli dres imao je premijeru 28. marta 1950. u prvenstvenoj utakmici protiv Metalca na stadinu Avala”.


“Što se tiče tih prvih crveno-belih dresova, njih je radila novoosnovana sportska radionica ’Sport’. Pravili su ih u dve verzije - jedna je bila bez kragne, sa šnirom, a druga je bila sa kragnom. Gaćice su bile nekad bele, nekad crvene, u nekim momentima i plave, teget, kao indigo. Vrtele su se te tri kombinacije”.

Zanimljivo, čak i kad je ustanovljena prugasta kombinacija, Zvezda je i dalje igrala u različitim garniturama.
“Nošena je, između ostalog, crvena majica sa belom prugom, što je podsećalo na predratni dres SK Jugoslavija. Prva titula, recimo, osvojena je 1951. u plavom dresu, ne u prugastom. A prvi trofej osvojen u prugastoj, crveno-beloj kombinaciji, došao je u decembru 1950, pobedom protiv Dinama u ponovljenoj finalnoj utakmici Kupa maršala Tita. Pa onda imamo plavu kombinaciju, sa belim okovratnikom i crvenom zvezdom, koja se nosila ’52, ’53, ’54, ’55, pa čak do ’57. U toj kombinaciji Rajko Mitić je uslikan za naslovnicu Duge 1953, i tu kombinaciju kasnije su nasledili omladinci”.


“Mogli smo kasnije da vidimo Šekijeve slike na kojima je u najrazličitijim varijantama: u skroz crvenom dresu, u crvenom dresu sa velikim V izrazom, bez zvezde, u tradicionalnom prugastom... Tek ulaskom Rajka Mitića u rukovodeće strukture i dolaskom Miljana Miljanića za trenera 1966, crvena i bela boja postale su standardnije. Ali opet, i ti dresovi narednih godina imali su varijacije: uža pruga, šira pruga, poprečna... Šezdesetih godina često smo nosili te poprečne pruge. Imamo lepi beli dres sa crvenim tankim prugama i crveni sa belim tankim prugama. Imamo onu sliku iz ’52, gde je Rajko na slici sa Veselinovim - taj dres podseća na dres Seltika”.

Ta plava boja za mnoge je sporna. Jocić kaže da se uglavnom radi o nepoznavanju činjenica.
“Kroz istoriju preovladavali su tekstovi u kojima stoji da je Crvena zvezda imala crveno-bele osnivačke boje. Čitao sam svedočenje Slobodana Ćosića, u kom on priča o počecima i pominje da su te osnivačke boje bile crveno-plavo-bele. To je intervju iz 1987. Ostaje, naravno, pitanje da li posle toliko godina bledi sećanje... Ali stoji kao proveren podatak da je plava boje bila dominantna u prvih 15-20 Zvezdinih godina. Znači, bilo je više plavo-belih kombinacija nego crveno-belih. To sa sadašnje tačke gledišta može da zvuči čudno, međutim tako je. U krajnjem slučaju, u Džajino vreme, početkom sedamdesetih, imamo rezervnu garnituru kompletno plave boje. To je onaj čuveni dres sa reklamom “Prvi maj Pirot”.

“Ne bih isključio mogućnost da je crveno-plavo-bela kombinacija izabrana da bi imala određenu asocijaciju. To su bile boje Srbije. A i posleratne Jugoslavije. Isto tako, u tom periodu nije bilo neprirodno da Zvezda, kao klub koji je u svoje jezgro primio dva najveća predratna kluba, BSK i Jugoslaviju, uzme miks njihovih boja dresova. Ponavljam, znam da je danas pojedincima čudno što nam je ta rezervna garnitura plava, ali to nije slučajno”.
Plava boja pojavljuje se i na jednom od grbova, onom nastalom sredinom devedesetih...
“Kad je akademik Sokol Sokolović uradio grb koji je FK počeo da koristi u sezoni 95/96, ubacio je plavu podlogu. Na njemu su se prvi put pojavile one zvezdice iznad, što označavaju broj titula... To su valjda Italijani prvi stavljali... Sve u svemu, možda plava boja čak i nije bila zvanično zapisana na tom sastnaku 3. marta 1945, kad je dogovoreno ime i donet statut, možda je konstatovana na nekoj narednoj sednici; u svakom slučaju, ona ne može biti sporna”.
Istražujući istoriju Crvene zvezde, Branislav Jocić došao je do mnogih zanimljivih podataka. Jedan od manje poznatih tiče se grba, koji je standardan na dresu postao tek krajem sedamdesetih.
“Zvezda novi grb, iz 1950, nije prišivala na svaku garnituru dresova. Mnogi su je kritikovali zbog toga, ali pojedini ljudi koji su radili u klubu nisu se mnogo obazirali na to. Tako se čekalo sve do ’78, kad je napokon donesen pravilnik, i to na preporuku Vladimira Petrovića Pižona, da je obavezno ušivanje grba na svakom dresu. To mi je Vladimir Petrović nedavno potvrdio. Dakle, Zvezda grb nije imala na dresu od 1961. do 1978! Punih 17 godina! Cela Džajićeva generacija igrala je bez grba na majici. Doduše, on je kad se vratio iz Bastije imao priliku da zaigra u dresu sa grbom”.
SLEDI: Zvezdina prva prevozna sredstva - nemački kamion i ruski avion
MOZZART BET SUPERLIGA - 28. KOLO
Petak
Jedinstvo - Radnički 1923 2:2 (2:1)
/Činedu ag 38, Abas 45 - Ben Hasin 16, Bevis 57/
Subota
Tekstilac - IMT 1:2 (0:0)
/Zulfić 51 pen - Lučić 60, Balfodil 90+4 pen/
Nedelja
13.00 (1.55) TSC (3.80) Napredak (5.80)
16.00 (1.08) Crvena zvezda (13.0) Spartak (20.0)
16.30 (3.90) OFK Beograd (3.50) Vojvodina (1.93)
18.05 (3.35) Čukarički (3.45) Partizan (2.15)
20.00 (2.95) Mladost Lučani (3.40) Radnički Niš (2.40)
Ponedeljak
19.00 (2.05) Novi Pazar (3.40) Železničar (3.70)
***Kvote su podložne promenama
tagovi
Obaveštavaj me
.png_1728031447449.png)