
Mujakić sam sebe promenio: Stop glupostima, fokusiraj se da budeš koristan za ekipu! Najgore je prošlo
Vreme čitanja: 5min | sre. 12.03.25. | 12:15
„Mi smo čudna ekipa, ne damo na sebe, Aca kapiten nam je kao pedagog“, kaže štoper Partizana
Upristojio se Partizan. Još to nije – to, ali je bolje nego što je bilo. Igra kvalitetnije, beleži ohrabrujuće rezultate, vraća pojedince koji su bili na marginama. Među njima je Nihad Mujakić, koji je u jednom trenutku zbog loših partija bio skrajnut i govorilo se o odlasku, ali je posle oporavka od povrede počeo da igra redovno za ekipu Srđana Blagojevića.
Reprezentativac Bosne i Hercegovine uverava da je ambijent u Humskoj promenjen i posledično tome rezultati na semaforu su drugačiji. Igra oscilira, ali kako reče i šef stručnog štaba – očekivano.
„Za sve je potrebno vreme, tako i za našu ekipu. Važno nam je bilo da se tokom pripremnog perioda naviknemo na ideje novog trenera, potom da se u prvenstvu malo dozovemo, vezali smo tri pobede, što je put kojim bi Partizan trebalo da ide. Osećamo podršku publike iz utakmice u utakmicu, jer kad sam došao nije bilo najsjajnije stanje u klubu. Bilo smo u krizi tokom prvog dela sezone, ali svaka ekipa nekad izađe iz krize. Mislim da smo mi izašli, navijači su to prepoznali, dolaze da nas bodre i stvara se pozitivna energija“, obrazložio je Mujakić u Partizanovom intervju, emitovanom na klupskom Jutjub kanalu.
Izabrane vesti
Kvalitet tima je i dalje upitan, ali se nešto promenilo. Na primer – reakcije.
„Mi smo vrlo čudna ekipa, baš smo borbeni i dobri momci, ne damo na sebe. Borimo se sve dok sudija ne odsvira kraj. Radimo jedan za drugog, ja za Mihajla Ilića ili Nikolu Simića, oni za mene, golman Aleksandar Jovanović za sve nas ispred, kao što i u ostalim delovima tima igrači jedan drugog koriguju. Verujemo u sebe, a šef Blagojević nam je doneo dosta samopouzdanja. Svako od nas poseduje pozitivnu drskost, kad se žalimo kod sudije svi smo tamo, ne kažem da je ispravno, nego pokazuje našu kolegijalnost. Isto je i kad slavimo gol, mada se nekad zanesemo i skoro svi odemo ka tribini, a ipak jedan mora da ostane na terenu kako nam protivnik ne bi zatresao mrežu. To pokazuje zajedništvo kakvo nismo imali u prvom delu sezone. Igramo lep, napadački fudbal, kakav bi Partizan hteo da igra. Sa Partizanom je najgore prošlo, ako bog da, čekaju nas lepi dani, da nešto slavimo na kraju“.
Uverava Mujakić da je sazreo na sportskom planu i da bi to mogao da bude jedan od njegovih aduta u završnici sezone.
„Ranije sam pokazivao borbenost na negativan način, dobijao zbog gluposti žute i crvene kartone, ali je to za mene bila škola. Rekao sam sebi: 'Stop glupostima, fokusiraj se da budeš koristan za ekipu'. Otkako znam za sebe želim da pobedim u bilo čemu i protiv bilo koga. Takav sam i van terena i na njemu. Inače, nikad nisam bio najstariji član odbrane, uglavnom među mlađima, onaj koji sluša. Sad je drugačije, međutim, okružen sam momcima koji su sazreli, poseduju iskustvo u seniorskom fudbalu, nema potrebe da im se suflira, odluke na terenu donose isključivo sami. Imaju kvalitet, profesionalci su i doneće klubu dobu cifru.“

Iza odbrane čiji je deo, Nihad često čuje glas Aleksandra Jovanovića.
„Naš kapiten najbolje vidi teren, ima dubok glas, čujemo ga kad drekne, ha-ha-ha... Na stranu fudbalske karakteristike, kao čovek i kapiten Aca je uvek tu za svakog od nas, svi mu se obraćaju, Jovanović je kao neki pedagog. Momak je na zemlji i to mi se kod njega najviše sviđa“.
A dopada se 26-godišnjem defanzivcu i kako je Parni valjak izgledao nedavno u 175. večitom derbiju, kad je ostvario bolji rezultat nego što se verovalo da je u stanju (3:3).
„Drago mi je što su nas svi potcenili: Zvezda, kladionice, javnost... Malo ko je verovao da možemo da ostanemo neporaženi. Mi jesmo, jer smo bili sigurni da možemo tu utakmicu da „izvučemo“. Posle debakla u prvom delu sezone bio je red da vratimo Zvezdu, međutim, sreće nam je falilo. Golove nam je dala više srećno, nego spretno. Svi se radujemo finalnom derbiju, uvereni da ćemo dati sve od sebe“.
Beogradski derbi je novitet u kolekciji Nihada Mujakića, jer je u Sarajevu igrao protiv Željezničara, a u Hajduku protiv Dinama.
„Počeo sam u Sarajevu i odmah po prelasku iz mlađih kategorija u prvi tim osetio pritisak. Trener Husref Musemić nije bio nežan prema igračima, voleo je da podvikne, što je za mene takođe bila škola, jer kad iz omladinaca zakoračiš među seniore kriv si bez obzira šta se dešava. Ne dao ti bog da pogrešiš nešto na treningu, odmah se pitaju – kako to? Kad kreneš pod tim pritiskom sve je lakše i pošto sam taj period prošao, zasluženo smo osvojili duplu krunu u Bosni i Hercegovini. Zatim sam posle epizode u Belgiji stigao u Split, gde je nivo pritiska da veći, tamo ljudi žive Hajduk, bilo mi je lepo iako nismo beležili zadovoljavajuće rezultate. Divim se nekad igračima na Poljudu, kako sve izdržavaju, naročito kad je napeto kao ove sezone u trci sa Rijekom i Dinamom. Postoji pritisak i u Partizanu, ali iako su mi mnogi rekli da nije kao pre, grb koji nosiš te obavezuje da budeš najbolji“, dodao je Mujakić.
ZA DŽEKA SE SPREMAŠ KAD SE PROBUDIŠ, TO JE PAKAO ZA GLAVU
Od svih igrača sa kojima je ili protiv kojih je igrao, izdvaja Nihad Mujakić – Edina Džeka. Sa iskusnim centarforom je bio suparnik na terenima turske superlige, a deli svlačionicu u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
„Bogami, dosta naučiš dok su naspram njega. Njegove kretnje i promene pravca u 16 metara su izvanredne. Čas je ispred mene, čas mi je iza leđa. Svetska klasa je Džeko, igrao je i u Premijer ligi i Seriji A, pre skoro dve godine bio u finalu Lige šampiona. Dušan Tadić ga može pogoditi loptom u svakom trenutku. Na dan utakmice, od trenutka kad se probudiš, moraš da paziš, misliš šta će uraditi, a onda je sam meč pakao za glavu. Za taj trenutak te ništa ne može spremiti, možeš potajno da se nadaš, gledaš snimke, ali situacija na utakmici nikad nije ista kao što se predoči na videu“, opominje Mujakić.

tagovi
Obaveštavaj me
