
Jović, i sivilo nestaje
Vreme čitanja: 3min | pon. 24.03.25. | 16:01
Previše je talenta u tim nogama da ne bi češće služio i klubu i reprezentaciji
Godinama u senci najboljeg strelca u istoriji reprezentacije Srbije Aleksandra Mitrovića, kasnije i Dušana Vlahovića, život Luke Jovića otkako je zaigrao za reprezentaciju Srbije uglavom je bio miran i tih. Od 44 utakmice u državnom timu, samo 15 je počeo (devet od 33 u takmičarskim duelima). Jučerašnji susret sa Austrijom takođe je počeo je na klupi, a odatle, ulaskom od 46. minuta, dao ozbiljan doprinos ostanku Srbije u A diviziji Lige nacija.
Nećemo ulaziti u zamku pitanja da li je Jović trebalo da počne revanš u Beogradu nakon sedamdesetak minuta na terenu u Beču, tri dana ranije. Ne treba zaboraviti da napadač Milana nije u adekvatnom takmičarskom ritmu budući da je ove sezone u dresu Rosonera upisao samo jedan start i svega 122 minuta fudbala. A opet, 27-godišnjak bez igračkog kontinuiteta, sa prstohvatom minutaže na Apeninima, pokazao je koliko može da pruži reprezentaciji.
Izabrane vesti
U vreme kada Srbija posle odlaska Dušana Tadića za stalno, a Sergeja Milinkovića Savića na neodređeno, traži pravog kreativca, igrača koji će hraniti ostatak tima loptama, ukazao se Jović, kao drugi špic, rasteretio Dušana Vlahovića i počeo da deli lopte. Imao je 12 od 13 tačnih dodavanja, jedna lopta u je u 68. minutu pronašla Stefana Mitrovića pre nego što je iznudio crveni karton, drugu je milimetarski tačno spakovao pred Vlahovićeve kopačke u nadoknadi vremena, za overu pobede.
Izveo je Luka u tom sudijskom dodatku seriju poteza koji objašnjavaju zašto u fudbalskom cv-ju ima Real Madrid i Milan. Iščačkao loptu, pre sprinta od dvadesetak i kusur metara munjevito isfintirao Romana Šmida telom. Krilni fudbaler Austrije slovi za brzonogog igrača, a opet nije bio blizu da na pomenutoj distanci uhvati Jovića, pa čak ni da ukliza, ili ga saplete sa leđa kako bi sprečio završni pas. Bio je i otvoren za potencijalno povratno dodavanje Vlahovića.
Protiv Austrije je potvrđena jedna davno utemeljena teza. Jović najviše uživa da igra u formaciji 3-4-1-2, kada pored sebe ima još jednog napadača, kao što je to bio slučaj u njegovoj najplodonosnijoj sezoni u Ajntrahtu, sezoni nakon koje ga je Real Madrid kupio za 63.000.000. Kod Adija Hitera blistao je uz podršku Sebastijana Alea, pa i Antea Rebića koji je povremeno igrao u špicu, povremeno iza napadača. Bivši Zvzedin đak golove je nameštao uglavnom njima.
Baš od odlaska iz Ajntrahta, Luka je kako u Real Madridu, tako i u Fjorentini, odnosno Milanu, znatno češće ulazio sa klupe, nego počinjao utakmice. U tih šest sezona, ni u jednom nije sakupio preko 1.600 minuta na terenu u prvenstvenim utakmicama, a opet je uspevao da pruži ruku spasa Orlovima u gorućim trenucima važnih utakmica.
Jeseni 2020, jedva da je igrao za Kraljevski klub, a izmislio je gol u nadoknadi koji je Srbiju uvukao u produžetke sudbonosne baraž utakmice protiv Škotske u Beogradu. Na stranu što je reprezentacija poklekla u penalima. U Kataru je odigrao samo 35 minuta protiv Švajcarske, ali je u Nemačkoj minulog leta održao Srbiji glavu iznad vode pogodivši u poslednjim sekundama duela sa Slovenijom. Tim remijem Srbija je dobila priliku da o svojoj sudbini odlučuje u direktnom duelu sa Danskom.
S obzirom na broj ulazaka sa klupe i na spasonosni doprinos sa iste, Luku Jovića bismo mogli da smatramo džokerom. No, momak iz Batara je pre ono sredstvo za vađenje fleka, za izbeljivanje izanđale odeće. Kada bela majica posivi od gomile pranja, kada je igra Srbije usmerenija na tvrdokornu odbranu, no na fudbalsku esenciju, Luka ume da pronađe formulu za belinu. Previše je talenta u tim nogama da ne bi češće služio i klubu i reprezentaciji.
Pojavio se sa klupe i rasterao sivilo na Marakani na kojoj je prethodno vreme stalo.