
INTERVJU – Bogdan Mirčetić: Karma bi mi vratila da sam okrenuo leđa Radničkom i otišao u Partizan
Vreme čitanja: 9min | pon. 07.07.25. | 08:01
“Da nije bilo Radničkog ne bi me hteo niko“, zahvalan je 19-godišnj vezista kragujevačkom klubu i njegovim čelnicima što su mu ukazali poverenje i kako kaže - napravili ga igračem
(Od izveštača Mozzart Sporta sa Zlatibora)
Jedan samo što je otišao, drugi je već bio spreman da uskoči na njegovo mesto. Sledeći primer svog saigrača iz omladinskog tima Partizana Milana Aleksića, Bogdan Mirčetić je prošlog leta krenuo put Čika Dače u potrazi za onim što u Humskoj nije dobio – poverenje. I dobio ga u tolikoj meri da je u debitantskoj sezoni u seniorskom fudbalu uspeo da ponovi gotovo identične brojke iz omladinskog uzrasta. Sezoni tokom koje je momak iz Zrenjanina skrenuo pažnju mnogih, pa i Partizana koji ga se olako odrekao. I zbog toga se pokajao.
Izabrane vesti
Ne samo sada, kaje se još od zimus kada je prvi put i pokušao da ga vrati. Ništa se ni šest meseci kasnije nije promenilo, po okončanju sezone koju je Mirčetić ukrasio sa šest golova i sedam asistencija spekulisalo se da su crno-beli aktivirali klauzulu kako bi ga vratili u Humsku, međutim dok se u razgovoru za Mozzart Sport osvrće na pomenute glasine, 19-godišnji ofanzivni vezista kragujevačkog tima ostaje miran, kao da ga ne dotiču.
Ne iz inata ili sujete, ne zbog nekakve dečačke tvrdoglavosti – već iz zahvalnosti prema klubu koji mu je verovao, svestan da se karijera ne gradi samo na nogama, već i karakterom i stavom.
“Mislim da to za klauzulu nije istina. Savo (Milošević, prim.aut.) me je hteo još zimus, ali tad sam se vratio iz povrede, nisam toliko razmišljao o tome, hteo sam da ostanem u Kragujevcu. I sad kad se završila sezona čuo sam o tih 200.000 evra, da su platili da bih se ja vratio, ali da kao ja neću da se vratim. Ne znam šta bih o tome rekao, zahvalan sam Radničkom maksimalno, da nije bilo njega ne bi me hteo ni Partizan niti bilo ko drugi“, kaže Mirčetić u intervjuu za Mozzart Sport.
I baš zato što je bio tu kad drugi nisu, Bogdan želi da se oduži Radničkom.
“Hoću da im uzvratim maksimalno, jer su me oni napravili igračem, Feđa, Slavko, Konatar i ceo stručni štab. Sad da ja njima okrenem leđa i da se vratim u Partizan, karma bi mi vratila sto odsto u nekom trenutku, tako da želim da ostanem čist pred Bogom i vratim im maksimalno. Da li će biti transfera stvarno ne znam niti razmišljam o tome, razmišljam samo o prvom kolu sa Pazarom i Evropi, da to prođe pa šta bude biće“, odiše zrelošću Mirčetić dok se dotiče glasina o povratku u matični klub.

"DA ODEM IZ RADNIČKOG U PREMIJER LIGU - NEĆEMO DA SE 'PALIMO'"
I ne samo o tome, već i kada govori o planovi za budućnost. Lige petice? Može, ali za koju godinu. Jer dok mladi mahom preskaču i po nekoliko stepenika ne bi li što pre ostvarili svoje snove, Mirčetić poučen brojnim primerima iz srpskog fudbala želi da ide korak po korak.
“Rekao sam i juče to baš nekome, sad da odem iz Radničkog u Premijer ligu, da se 'palimo' – nećemo a-ha-ha, Barselona i Real takođe. Želim da napravim pravi iskorak, da ne pogrešim sa transferom jer znam koliko je igrača otišlo pa se vratilo. Odu na pozajmicu negde pa se vrate u Srbiju, izgube vreme i to ne želim sebi. Ne znam kakav bih bio ovde kad bih se vratio bez samopouzdanja, ne znam kako bi to uticalo na mene. Voleo bih da napravim dobar iskorak ako je to moguće. Neka ekipa koja možda igra Evropu, liga koja mi odgovara. Ne da bude jaka, više neka poput holandske, belgijske, danske ako je moguće“.
Dosta zrelo razmišljanje za jednog 19-godišnjaka.
“Znam dosta primera i ne bih da se opečem na to isto, želim da sve ide kako treba. Ako treba i da ovde ostanem još pola godine ili godinu dana ostaću, samo da kasnije napravim pravi izbor. Nigde ne žurim, imam 19 godina, nema potrebe da sad trčim po neke pare. Želim da gradim karijeru pa šta bude biće“.
Dakle, od Saudijske Arabije ništa?
“A-ha-ha ništa od toga, to bi mi bio promašaj. Bolja je lova, sve to stoji, ali verujem da bi to bio promašaj, ugasio bih se a-ha-ha“.
"AKO NE PROĐEMO DALJE U EVROPI NEĆE BITI DOBRO"
No, o tom potom. Mirčetićev, ali i fokus kompletnog Kragujevca trenutno je na početku sezone. Ne čak toliko ni na utakmici prvog kola Mozzart Bet Super lige protiv Novog Pazara već na onome što sledi – evropskom dvomeču u drugom kolu kvalifikacija za Ligu konferencije.
“Prvu evropsku utakmicu smo igrali u Leskovcu i svi kažu kao da nismo igrali kući. Kao igrali smo u Srbiji, ali nismo osetili ambijent. Bilo je publike, ali nije to – to. I onda kad smo ispali od Mornara trebalo je da prođe neko vreme, igrali smo u početku u Gornjem Milanovcu i onda kad je završeno renoviranje stadiona, prva utakmica na Čika Dači je bila protiv Napretka kad je Adžić dao gol, to je bio šou na tribinama. Tad smo videli koliko nam publika znači i koliko nas gura da budemo još bolji. Sad kad budemo igrali u Evropi ne treba ni da pozivam navijače, napuniće stadion sto odsto, biće ludnica, verujem da će nam oni biti 12 igrač i pomoći da pobedimo Klaksvik ili JSK, ko god bude bio protivnik“.

Ako bi mogao da bira, Mirčetić bi radije dočekao SJK.
“Čuo sam SJK igra dosta otvoreno što nama i odgovara više nego da nam se neka ekipa zatvori. Kao TSC na primer, da može da se igra iz tranzicije. Čuo sam za njih (SJK) da su dobri i više bih voleo da igramo sa njima, jer oni koji igraju tvrđe manje nam odgovaraju, verujem da će nam biti lakše ako se igra na gol više“.
No, ko god da bude bio rival doza pritiska biće prisutna posle razočaravajuće eliminacije od Mornara iz Bara prošlog leta.
“Kad smo dobili prvu utakmicu kod nas, bilo je 1:0 i skoro niko nije bio zadovoljan jer smo imali 60 odsto poseda, promašili mnogo šansi. Znali smo da će tamo biti teško, desilo se to što se desilo, ispali smo na penale, nesrećno. Jesu oni zaslužili trudom i radom, ali mislim da smo mi malo više zaslužili. To nam je iskustvo više, debitovali smo na evropskoj sceni, neke ćemo stvari gledati drugačije. Ima svega, ima možda i nervoze, jer želimo da pobedimo i iskupimo se za ono. Ima i inata, svega… Daćemo 120 odsto samo da prođemo. Ako ne prođemo neće biti dobro“.
"DOŠLO MI DA POVRAĆAM NA PRVOM TRENINGU; STOJKE NAM REKAO DA MU JE OVO NAJTEŽI PERIOD U KARIJERI"
I zato se Kragujevčani već nedelju dana na Zlatiboru pripremaju za predstojeće izazove. Iz razgovora sa igračima Radničkog da se zaključiti – vrlo ozbiljno.
“Imali smo obaveze malo duže zbog reprezentacije pa sam došao nedelju dana kasnije i čuo sam da je prva nedelja bila najteža, u Kragujevcu. Kako smo došli ovde smirio se ritam malo, ali i dalje je jako teško. Prvu utakmicu smo odigrali u utorak (protiv Jezera, prim.aut.), bilo je okej, ušli smo sto posto, nismo ih potcenili, čuo sam čak i da su oni došli ovde iz Crne Gore samo da odigraju tu utakmicu i vratili se nazad, igrali su sa izmešanim sastavom…“
Mehmed Ćosić nam je pričao pre nekoliko dana da su rezultati ekipe ponajviše plod intenzivnih, kvalitetnih treninga. Možeš li malo da nam objasniš kako oni izgledaju?
“Čuo sam da je ta prva nedelje bila paklena, da su imali u visokom intenzitetu po 2000 metara, sreća pa sam to izbegao, inače bih gotov bio a-ha-ha. Ali sve se to nadoknadilo, u ritmu sam. Možda mi je potrebno još malo da se spremim, ali nadam se da će sve biti kako treba“. Sinoć kad smo pričali sa Stojketom (Vladimirom Stojkovićem, prim.aut.), on je kroz šalu rekao – ali mislim da je to i mislio – ovaj period mi je najteži u karijeri. I onda kad čovek od 42 godine, koji je prošao toliko toga, kaže tako zapitamo se gde smo, šta smo i zahvalni smo šefu i stručnom štabu što tako meljemo ritmom“.

Priznaje Mirčetić da je i pre dolaska u klub bio upoznat sa visokim intenzitetom Radničkog, ali da neće imati problem da ga isprati. Međutim...
“Pre nego što sam otišao iz Partizana imali smo test izdržljivosti, Stjepa je bio prvi, nisam siguran ko je bio drugi, ja sam uz De Medinu bio treći. Odlazim iz kluba, sad ću da pokažem šta znam, imam snage, ne brinem se za to. I dolazim na prvi trening, 11 na 11 bez auta, kornera, samo sprintevi. Znao sam i ranije da Radnički igra u visokom intenznitetu, ali nisam mislio da je toliko teško. Ne mogu da dišem, da se okrenem, došlo mi je da povraćam na prvom treningu. Tek tad sam video koliko je u stvari teško, koliko je naporno, ali kad se probije ta barijera možeš da trčiš do sutra i onda je sve lakše“.
I zato Radnički tokom dve sezone pod vođstvom Feđe Dudića uz Crvenu Zvezdu i Partizan igra ultraofanzivno, ne želeći da se u potpunosti povuče ni protiv večitih rivala.
“Igramo na rizik, na gol više, ofanzivno i to mi se sviđa. Zamislite da smo spustimo, da igramo na 0:0, da idemo na bod, ne bih iskreno voleo. Ne bi niko ni gledao, ovako možda i zbog toga ljudi gledaju, bude po sedam, osam hiljama navijača… Svaki put ispunimo stadion baš zbog toga, jer publika želi da gleda taj fudbal, da uživa“.
"EKIPE SADA U UTAKMICU SA RADNIČKIM ULAZE SA VIŠE POŠTOVANJA"
Smatra Mirčetić da zbog svega pomenutog klubovi iz Super lige vremenom sve opreznije ulaze u utakmice sa Radničkim.
“Prvi put kad smo izborili Evropu bilo je malo i sreće, novi smo, hajde da se dokažemo. Ali u drugoj sezoni se već vidi da to nije sreća, imamo kvalitet i mislim da ekipe koje ulaze u utakmicu protiv nas ne ulaze isto kao što su pre dve i po godine ulazile protiv Radničkog. Sada ulaze sa više poštovanja, ali i mnogo jače. Ako sa Zvezdom i Partizanom ulaze sa 120 odsto, protiv nas sa 100. Možda su pre ulazili sa 70-80, ne znam, mislim da smo se poboljšali u tom smislu. Sada u svaku utakmicu ulazimo kao favoriti, moramo da opravdamo taj epitet i da probamo da opet izborimo Evropu“.
Konkurencija će, čini se, biti još žešća i zato će Radničkom biti neophodno da dobro uđe u sezonu. Kao što je Mirčetić ušao u prošlu, bajkovitu prvu na seniorskom nivou, okončanu sa šest golova i sedam asistencija.
“Onda kad sam dao golove IMT-u i Tekstilcu (tri pogotka u razmaku od pet dana), tu je sve krenulo kako treba. Uhvatio sam ritam i onda me ona povreda protiv Novog Pazara poremetila, trebalo mi je da se vratim malo i psihički, imao sam malo strah od kolena, trebalo mi je vremena. Jeste lepo kad se kaže tako, šest golova, sedam asistencija, ali možda sam mogao da dam još dva,tri gola, da imam još tri, četiri asistencije. Ali dobro, kad pogledam celokupno, da mi je neko rekao da će ovako biti odmah bih prihvatio. Iako uvek mislim da može bolje, zadovoljan sam i hvala Bogu što je sve prošlo kako treba“.
Kad već govorimo o brojkama, kojim bi učinkom bio zadovoljan u narednoj sezoni?
“Prvo bih rekao da prođemo u Evropi sa Radničkim jer znam koliko smo ginuli i narodski rečeno pišali krv cele sezone, bilo je i padova i uspona, svega i svačega. Želim da prvo prođemo u Evropi, a šta će dalje biti to samo Bog zna. O nekom inostranstvu i ne razmišljam trenutno, iskreno, razmišljam o Radničkom i pripremama, da ih odradimo maksimalno dobro i da prođemo kvalifikacije“, zaključio je Mirčetić.
