
Idealnih 11 Bore Milutinovića: Teško da je moguće sastaviti bolju navalu Partizana...
Vreme čitanja: 3min | pon. 31.03.25. | 09:14
„Kako bi igrao ovaj moj Partizan? Siguran sam, ultraofanzivno, za publiku. I Zvezda isto tako. I komšije su imale sjajne asove. Mnogi su još mogli da uđu u oba tima, ali ovo je moj izbor, moj ukus“...
Na prvi segment velike ankete Mozzart Sporta povodom 80. rođendana Crvene zvezde i Partizana stavljena je tačka. Novinari su dali svoj sud, izglasali idealnih 11, pa su sada, kako je i najavljeno, na redu bivši asovi i funkcioneri - njih 160 ukupno, po 80 sa obe strane. Simbolika. Narednih nedelja imaćete priliku da vidite kako su birala neka od najvećih imena beogradskih velikana, kao i njihova obrazloženja.
Podsetimo, pošto i druga ’etapa’ bude završena, pošto saberemo glasove i dobijemo još jedan Zlatni tim, sledi vrhunac cele priče - glasanje publike putem ankete na našem portalu. Pre toga, baza fudbalera biće sužena na osnovu glasova struke, a igrači klasifikovani po pozicijama. Kao neka vrsta predigre, biće organizovan i izbor idealnih 11 večitih rivala u 21. veku.
Izabrane vesti
Važi za jedno od najpoznatijih sportskih imena sa ovih prostora. Kako se to obično kaže - svetska marka. Najmlađi je od trojice braće Milutinović. Igračkim talentom nije uspeo da se približi Milošu - čuvenoj Plavoj čigri, ali fudbalski svet ga je zato dobro upoznao i upamtio kao trenera/selektora.
Vodio je devet nacionalnih timova, sa pet uspeo da se kvalifikuje za Mundijal (Meksiko, Kostarika, SAD, Nigerija, Kina), a četiri od tih pet odveo je u drugu fazu takmičenja.
Sasvim zasluženo poneo je nadimak Čudotvorac.
Ime velikog Bore Milutinovića (80) ređe se identifikuje sa Partizanom kod mlađih generacija. Ipak, činjenica da je kao igrač u Humskoj proveo prvu polovinu šezdesetih godina, odnosno da je bio član ekipe koja je u sezoni 1965/66. išla do finala Kupa šampiona, ’kvalifikuje’ ga za učešće u velikoj anketi Mozzart Sporta.
U krajnjem slučaju, malo je onih što su imali prilike da na delu vide maltene sve najveće asove beogradskih rivala. Čika Bora jedan je njih.
Tako vredno iskustvo u kombinaciji sa izuzetnim poznavanjem fudbalske igre, garantuje kvalitetan izbor.
Relevantan, iznad svega...
„Najveću dilemu kod Partizana imao sam oko golmana. Na kraju sam izabrao da broj jedan bude Milutin Šoškić, međutim moram da stavim ’u zagradu’ Ivana Ćurkovića“.
„E, a pazite sad“, nastavio je da diktira dalje idealni tim crno-belih, imitirajući ’preko žice’ spikere u košarkaškim halama, naglašavajući svako ime.
„Bruuunoooo Beeliiinnn! Veeeliboooorrr Vaasoooviiiiiić! Zookiiii Milaaadiiiinoviiiiić“!
I tako redom. Ime po ime, igrač po igrač. Tek da pokaže koliko je duha u njemu, iako je zagazio u devetu deceniju života.
„Idemo sad na navalu. Slušajte samo ova imena“...
Pa nastavi u istom stilu.
I zaista, petorka od koje zastaje dah: na desnom krilu Miloš Milutinović, kao polutke Bobek i Moca Vukotić, levo krilo Branko Zebec, i centarfor Milan Galić.
Teško da može bolje.

„Bilo je to drugo vreme, drugačiji fudbal. Sve su to bili veliki, svetski asovi. Mogli su da igraju u bilo kom klubu Evrope i sveta. Lepo je što će mlađi imati priliku da možda i prvi put čuju za neke od njih, a stariji da se podsete“.
„Fudbal je danas degradiran na svim poljima, nažalost“...
„Kako bi igrao ovaj moj Partizan? Siguran sam, ultra ofanzivno, za publiku. I Zvezda isto tako. I komšije su imale sjajne asove. Mnogi su još mogli da uđu u oba tima, ali ovo je moj izbor, moj ukus“.
Najbolji trener u istoriji Partizana?
„Izabrao sam Ilješa Špica. Mada su velike rezultate imali i Miloš, Bobek, Atanacković“.
Reč-dve o crveno-belima?
„Ne bih mnogo o njima, vidite i sami, takođe strašan tim. Isto bih morao jednu zagradu da stavim. Kod trenera. Miša Pavić bio je sjajna ličnost. Naravno, Ljupko je postigao to što je postigao, tako da sam morao njega da biram. Družili smo se svojevremeno, igrali šah“...
tagovi
Obaveštavaj me
.png_1728031447449.png)
