
Ekvador u polarnom krugu: Bode Glimt je više od veštaka i klimatske anomalije
Vreme čitanja: 11min | pet. 11.04.25. | 12:37
Sistem koji funkcioniše bolje od drugih i koji još nije dostigao zenit
Kada se u Južnoj Americi igraju kvalifacije za Mundijal, uvek se potencira priča o dva specifična gostovanja. Bolivija dočekuje rivale na oko 4.500 metara nadmorske visine, Ekvador na 3.000 metara iznad mora. To su uslovi na koje se rivali teško adaptiraju i ulaze u utakmice sa hendikepom. Često se taj prirodni faktor uzima kao glavni razlog pozitivnih rezultata domaćih selekcija. A, ne bi trebalo…
Ekvador je u poslednjih 25 godina prešao put od autsajdera kojem je nadmorska visina najveći adut do reprezentacije koja igra ozbiljan fudbal i kod kuće, i na strani. Danas je druga reprezentacija Južne Amerike ispred Brazila, Kolumbije, Urugvaja… Iza ekvadorskog fudbalskog buma stoji fabrika talenata organizovana po najmodernijim evropskim standardima - Independijente dela Valje. Klub koji je tek 2010. prvi put postao prvoligaš se u poslednjih 15-ak godina profilisao kao kičma ekvadorskog fudbala. Osvajao je trofeje i pravio igrače. Njegovi produkti su Mojzes Kaisedo (Čelsi ga platio 116.000.000 evra), Vilijam Pačo (PSŽ ga paltio 40.000.000 evra), Leverkuzenov Pjero Inkapije koji danas vredi 50.000.000 evra ili 17-godišnji Kendri Paez koji je će na leto doći u Čelsi. Ekvadorci danas i pre 25 godina su nebo i zemlja. Nadmorska visina je od glavnog aduta za uspeh postala samo jedan od sporednih, olakšavajućih faktora.
Izabrane vesti
Nešto slično se u drugačijim uslovima dešava na krajnjem severu Evrope.
Unutar polarnog kluba igra evropska verzija Independijente dela Valjea. Sa toliko različitosti, ali i sličnosti. Norveški Bode je geografska anomalija jer predstavlja najseverniji grad na svetu sa četiri godišnja doba. Hladno vreme, kiša, sneg i vetrovi su najčešći vremenski uslovi u Bodeu iako se zbog globalnog zagrevanja poslednjih godina mere sve veće temperature. U takvim uslovima nema mnogo prilike za razvijanje sportskih aktivnosti. Eventualno neki dvoranski poput rukometa…

Lokalni Bode Glimt je pobio te teorije. Skromni klub sa severa zemlje je u istoriji imao dva trofeja u nacionalnom kupu i balansirao na granici između prve i druge lige dok ga kao trener nije preuzeo bivši igrač Asmund Bjerkan. Vratio ga je u prvu ligu i nakon dve godine predao palicu dotadašnjem asistentu Kjetilu Knutsenu, za koga se i tada tvrdilo da je mozak operacije. Bjerkan je postao sportski direktor, a Knutsen glavni trener i u prvoj sezoni izborio opstanak. U drugoj je nadmašio sva očekivanja osvajanjem drugog mesta, da bi u narednih pet godina uspostavio imperiju! Bode je osvojio četiri titule i jedno drugo mesto. Zagospodario je norveškim fudbalom kao Rozenborg nekad. Čak i dominantnije. Srušio je rekorde po broju bodova, pobeda i postignutih golova.
Domaću supremaciju su pratili i sve bolji evropski rezultati. Iako iz tri pokušaja nijednom nije uspeo da se domogne Lige šampiona, Bode je korak po korak napredovao u slabijim evrokupovima. Sada već u njima ima dva četvrtfinala na kojima bi mu pozavideli i mnogo uspešniji, bogatiji i jači evropski klubovi. A na vidiku je i polufinale… Prvo u istoriji za norveški fudbal.
U prvom pokušaju ka Ligi šampiona, Bode je odmah ispao od Legije na produžetke. Ali je došao do četvrtfinala Lige konferencije pošto je pre toga u grupi dao šest golova Murinjovoj Romi, eliminisao AZ Alkmar i Seltik… Iz drugog pokušaja je za dlaku, opet posle produžetaka, ostao bez Lige šampiona u plej-ofu protiv zagrebačkog Dinama i igrao grupnu fazu Lige Evrope. Naredne sezone je prošao grupu u Ligi konferencije posle čega ga je zaustavio Ajaks. Naravno, na produžetke.
U trećem pokušaju za Ligu šampiona ga je letos eliminisala Crvena zvezda posle bolje igre u revanšu na Marakani. Nastavio je evropsku priču u Ligi Evrope, pobeđivao Bragu, Porto, Bešiktaš, Makabi, eliminisao Tvente i Olimpijakos, juče u četvrtfinalu očitao lekciju Laciju u prvom meču i nalazi se nadomak polufinala. U poslednjih pet godina, Bode je samo od rezultata u Evropi prihodovao oko 65.000.000 evra.
Titule i evropske rezultate je pratilo i stvaranje igrača. Knutsen je od lokalnih momaka napravio igrače koji su završili u Premijer ligi, Seriji A, Bundesligi…

Čak 18 godina je važio izlazni transfer rekord koji je iznosio samo 1.500.000 evra. Srušen je 2020. kada je mladi Hakon Evjen prešao u AZ Alkmar za 2.500.000 evra. I krenulo je… U narednom prelaznom roku je Jens Peter Hauge otišao u Milan za skoro 5.000.000 evra. Prodao se baš u evropskom meču protiv Milana.
“Meč protiv Milana je bio injekcija za samopuzdanje celog kluba. Iako smo tesno eliminisani (2:3), shvatili smo da možemo da se takmičimo protiv bogatijih i jačih”, kaže Bodeov generalni direktor Frode Tomasen.
Nakon Haugeove, usledile su prodaje Erika Bothhajma u Krasnodar za 6.000.000 evra, Viktora Bonifejsa u Union Sen Žiloaz za 6.100.000, Huga Vetlesena u Briž za 7.750.000 evra, Farisa Mumbanje u Marselj za 8.000.000 evra, Alberta Grenbeka u Ren za 15.000.000 evra… Bode je za šest godina Knutsenovog trenerskog mandata prodao igrače u vrednosti od preko 70.000.000 evra. Istovremeno je u pojačanja uložio nešto preko 30.000.000 evra.
Koliko je reč o specifičnom sistemu i sredini koji izvlače maksimum iz igrača, govore dalje karijere tih momaka. Većina igrača koje Bode proda, kasnije retko ponovi dobre igre. Sličan slučaj kao sa Atalantom. Stvaraju igrače, dižu im cenu, prodaju ih za veliki novac, ali oni u drugim sistemima slabije funkcionišu. Izuzetak je Viktor Bonifejs.
Primera radi, Bodeova duša tima je Patrik Berg. Bio je prodat Lansu za 4.500.000 evra i vratio se posle samo šest meseci za 4.000.000. U Francuskoj se nije adaptirao, ali u Knutsenovom sistemu je fantastičan. Bode je njegova kuća u kojoj se oseća najkomotnije.
“Familija Berg u Bodeu je kao neka vrsta kraljevske familije. Ispred stadiona je statua Patrikovog dede Haralda. Bio je deo generacije koja je 1975. donela prvi trofej klubu. Živ je i svakog dana dođe u klub da popije kafu. Naravno, na utakmicama je naš VIP gost. Harald ima trojicu sinova koji su igrali fudbal, od kojih je Runar dogurao do Italije. Familija Berg je dala šestoricu fudbalera Bodea iz četiri različite generacije, ali mislim da je Patrik najviše dogurao i da je najbolji Berg koji je igrao fudbal”, kaže Tomasen.

U klub su se pored Berga vratili i pomenuti Hauge (Milan, Ajntraht, Gent), Evjen (AZ Alkmar, Brendbi), Fredrik Bjerkan (Herta, Fajenord)… I nastavili kao da nikad nisu odlazili. Znaju Knutsenov sistem napamet i osećaju se u njemu kao riba u vodi.
Trener Knutsen je srce sistema koji čine Tomasen kao direktor zadužen za finansije i Ozmun Bjerkan kao direktor zadužen za fudbal. Posle prvih velikih uspeha, Knutsen je mogao da napusti klub i zaradi veće pare na nekom drugom mestu. U decembru 2021. je odbio Rozenborg i produžio ugovor sa Bodeom iako je klub rasprodao okosnicu tima. Zvali su ga i Svonsi, Norič, čak i Ajaks. Ne smeta mu da svake sezone ostaje bez najboljih, kreće ciklus iznova, osvaja trofeje i podiže letvicu u Evropi. U Bodeu mu je najlepše i želi da ostvari san o Ligi šampiona.
U Bodeu ne odustaju od tog cilja. Ove sezone imaju dva načinu da dođu do njega. Da osvoje Ligu Evropu ove sezone što je teži put. Ili da se sledećeg leta plasiraju kroz kvalifikacije gde kreću iz plej-ofa kao nosilac.
“Novac od Lige šampiona je ogroman. Pet ili šest puta veći nego od Lige Evrope. Ali, mi na Ligu šampiona ne gledamo kroz finansijski aspekt. Pre svega bi bilo neverovatno iskustvo da takvo takmičenje dođe u Bode. Liga šampiona je jedan od razloga zbog kojih radimo na izgradnji novog stadiona”, kaže Tomasen.
Bode ima 55.000 stanovnika, a stadion Aspmira prima 8.200 gledalaca.
“Napravili smo projekat i pregovaramo. Do 2027. godine očekujte našu novu fudbalsku arenu sa kapaciteom od 10.000 mesta. Trenutno je prosečna poseta na našem stadionu 7.000 ljudi što čini 15 odsto populacije u gradu. Zato nema smisla da pravimo stadion za 20.000 ljudi koji bi bio poluprazan. Izgraditi stadion u Norveškoj nije lako. Većina sportskih objekata u zemlji pripada lokalnim samoupravama. Mi ćemo izgraditi stadion koji će biti naše vlasništvo i uradićemo to bez zaduživanja i opterećivanja klupskog budžeta”.

I tu se može povući paralela sa Atalantom koja je uz sve rezultatske i finansijske uspehe uspela u tom periodu da izgradi stadion i da se to ne oseti na klupskom budžetu.
“Naš godišnji budžet 2017. godine je iznosio 4.200.000 evra. U 2023. godini je 40.000.000, a prošle je bio 53.000.000. Prošle godine su prihodi iznosili 60.000.000 evra, a plus u kasi oko 6.000.000. Od 2019. godine je prodaja igrača bio glavni izvor prihoda u klubu, ali smo od 2022. godine promenili klupsku strategiju. Sada nam prioritet nisu prodaje igrača već takmičenje. Dakle, ne rezultati već takmičenje. Ako se kvalitetno takmičite, rezultati će da dođu. Moramo da igramo dobar i moderan fudbal. Ali, sa nekim realnim ciljevima. Na primer, klubovi u Engleskoj planiraju budžete sa očekivanjima da će ući u Ligu šampiona i računaju na taj novac. Naš pristup je drugačiji. Svaki godišnji budžet kreće od polazne tačke da ćemo biti treći u prvenstvu. To znači da svaki dalji uspeh predstavlja bonus u odnosu na održivost finansijske konstrukcije. Zato smo u plusu i nemamo dugove”, kaže Frode Tomasen.
Ipak, i dalje dobar deo fudbalske Evrope gleda na Bode kroz prizmu klimatskih uslova. Kao što Južna Amerike i dalje nije shvatila da Ekvador nije dobar samo zbog nadmorske visine. Istina je da vremenski uslovi na severu više odgovaraju Bodeu nego timu iz Italije ili Španije. Zbog njih Bode igra na veštačkoj podlozi koja predstavlja poseban adut i mnogi igrači i ekipe ne vole da igraju na njoj ili se ne snalaze najbolje. Ali, isti ti uslovi su i hendikep za Bode u odnosu na druge klubove.
“Zbog tih uslova, dovođenje igrača i trenera je kroz istoriju bilo teže nego u drugim klubovima. Klima i uslovi su Bode činili manje poželjnom destinacijom. Ali, u poslednjih pet, šest godina se i to promenilo zahvaljujući našim rezultatima. Neki igrači sada sa oduševljenjem dočekaju naš poziv jer su se uverili kakva smo priča. Mnogo znači i što imamo istog trenera već osam godina”, kaže Tomasen.
Iako je Bode prepoznat po dobrom skautingu stranih igrača poput Viktora Bonifejsa, suština je da najviše pažnje obraća na ono što mu se nudi ispred nosa. Lokalni momci poput Berga su kičma tima. Sinoć je Bode pobedio Lacio sa devet Norvežana u startnoj opostavi. Golman je bio Rus, jedan Danac je bio u startnih 11, a još dvojica na klupi. Čak 16 od 20 igrača koji su se sinoć našli u protokolu su bili Norvežani. Oba gola je postigao kapiten Ulrik Saltnes koji je u timu od 2011. godine!
Ovo je incident u današnjem fudbalu gde su timovi prenatrpani stranim fudbalerima. Ali je i vrsta resursa za Bode jer ga ti igrači koštaju mnogo manje nego stranci ostale klubove. Neki mladi igrači poput desnog beka Fredrika Sjevolda (21) ili štopera Vildsa Nilsena (20) su novi kapitalci i dobitak Bodea koji će biti unovčen. Možda već na leto. Ili će Bode sačekati istorijsku šansu da se kroz plej-of dokopa Lige šampiona i da elitno takmičenje prvi put u istoriji stigne u polarni krug.
Ekvadoru je trebalo 10 godina da na produktima Independijenteovog rada dočeka najbolju generaciju u istoriji tamošnjeg fudbala. Bode je sistem koji odlično funkcioniše i još nije blizu zenita. Klimatski uslovi možda mogu da asistiraju, ali ne i da postižu najvažnije golove. Dok su nekim drugim klubovi glavni igrači petromonarhije, države, banke, fondovi i ostali faktori koji fudbal čine neravnopravnom bitkom, Bodeu je saveznik priroda. I čisto srce.